čežnja

Obično poželim ostat sama,da drugi ne vide moju bol.To je ujedno i dobar i loš postupak.Jedno je pustiti da srce polako zaliječi vlastite rane.Nešto drugo je pobjeći u duboku meditaciju od straha da ću pokazat slabost.
U živi anđeo i demon, i njihovi su glasovi vrlo nalik jedan drugome.Pred preprekom,demon pothranjuje taj samotni monolog,kako bi mi dokazao koliko sam ranjiva.Anđeo me tjera da promislim svoje postupke, i često koristi ljudski glas da bi se očitovao.
Kad bi barem znala uravnotežiti osamu i ovisnost o drugome

demon te pokušava nagovoriti da se ne mijenjaš. a način na koji to govori... prepreden je toliko koliko ti pozna dušu. pa ti nekada kaže i da bjesomučno radiš prema nekom cilju, samo da ne bi stvarno nešto smisleno napravila unutar sebe. a koliko ti demon pozna dušu? totalno, bojim se... jer je tvoj... ali ne pozna ti srce...

uvijek poslušaj demona , anđeo će te i tako vratiti na pravi put , i zlo treba iskusiti da bi više cijenila dobro -ali u malim količinama , ne treba u ničemu pretjerivati :-)) pozdravi učiteljicu :-)

sve je to produkt tvoje psihe...odnosa tvoje okoline prema tebi...

ukoliko zivis u okolini za koju imas osjecaj da joj nije stalo za tebe, vise ces se vrtiti u zacaranom krugu... i trebat ce ti vise vremena da isplivas na povrsinu.

stvar je vrlo jednostavna, a to je da moras sobom ovladati i uvjeriti se da odbacis ono sto te koci. odbaci to preko noci, u maglu beskraja koja za tobom kroci i uvlaci te u sebe... jer na taj nacin ces postici da krenes dalje inace ces se izgubiti u toj magli...

ma mogao bih ti reci sto stvari ali nestane sve tu odmah.

u svakom čovjeku su dva vuka,jedan je zao,opak pun mržnje,zavisti ljubomore(demon),drugije je osjećajajan nježan,pun razumijevanja(anđeo)...i uvijek pobjedi u nama onaj vuk kojeg bolje hranimo...

imas pravo.nekad se zamislim zasto sam tako podvojen,zasto u samoci dok lezim mrzim sve zivo?znam da sam onda egoist i sve se oko mene vrti.
a u stvarnosti sam picka.
jesam li duelist?koji je izraz za to?