Krivi sami sebi...
Zašto se danas..zaboravljaju ljudski osječaji?Ustvari..oni se ignoriraju..kao da nam nisu potrebni.A upravo taj previd,nam je potreban..da budemo ono što smo oduvijek željeli,a to je..da budemo ljudska bića.Potiskuju se potrebe...a kad jednog dana,naša duša toliko bude izranjavana,osjetimo potrebu za propuštenim..i počinjamo tražiti,izgubljeno...a pritom bacamo krivnju na našu sudbinu...a sami smo krivi za to..ali nečemo to priznati,sve dok nas ne slomi i taj dio života..tada često bude kasno.Ostati če nam..još samo žalenje,i nada...da postanemo opet ljudska biča koja znaju da vole...
11.12.2007. u 13:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar