Pustinja

"Da li znaš da te volim, dugo nisam znao to
Sada želim da ti priznam i molim te da mi vjeruješ to
Da te volim ko što ljudi mogu voljet jedan cvijet
Da te želim kao oni što htjeli bi da njihov cijeli je svijet.
I vječno da žive ovdje kraj nas
I svaki naš novi dan bit će znak
Da volim te ja.
Da li znaš da pamtim riječi koje šaptali smo mi
Dok smo sanjali o sreći, na vjernost tad smo se zakleli mi
Tvoje usne i tvoj pogled i u očima sjaj
Tad govorili su meni da ljubav ta neće imati kraj."
Po prvi puta u životu mi je žao što sam postupio u skladu sa osjećajima, što sam bio otvoren i iskren i što sam si uskratio mogućnost da joj budem blizu.
budala...

u pustinji svoje duše, opet ćeš tražiti zrno pijeska zvano ljubav! to je jedino vrijedno življenja, jer tko nije volio, nije niti živio! istina, nitko tko je živio, nije preživio!

našao... samo, mi ljudi smo nezasitni... kad nađemo ljubav htjeli bi i voljeti a ponekad, kao da nam nije dano...