*

sve osim časti i razuma ukrali!

MAK


Često slutim Matka
kako iz Mraka
Tamu vatre na usnama nosi
i u Kuću nam donosi
Svjetlost neku
kao Rijeku
kao Slovo

Odvojeni od svojih Života
mi smo samo Grumen zemlje
urasli u Vrisak
urasli u svaki Zagrljaj

Slovo bi da Bol postane
i da se Vrati tamo
odakle je sve krenulo
u Život da se vrati zemni


SUMNJA


Nije ni prozor bio otvoren,
niti se osjećao miris nepoznatog tijela
Nije ni tvoj pogled bio oboren
Čak ni kad si naspram mene sjela.


Nije mi tijelo djelovalo čudno
kad je u njeg' lupila munja
I poslije svega razmišljam dugo:
Pa zašto me stalno proganja sumnja?