Riznica Snova

Jedne veceri..kad budes sama,
i nebude kisa lila..
jednom kada oko tvojih usana..
nadjes tudji osmjeh,
mozda ti tesko bude..
ali mene vise nece biti,
biti ce to jos jedna vecer..
i ti,
koja si divno umijela da lazes...
Na raskrizju..
gdje nas zivot dijeli,
cekao sam jedne kisne noci..
da mi vratis ljubav,
mislio sam..da ces ipak doci,
noc i kisa odnose vrijeme,
zaborav oduze mi radost..
ostaje mi za utjehu ime..
da sam sa stobom imao srecu..
..Prkosim sudbini...
Smijesim se pred sudbinom svojom,
koja sve mi uze..
kao da nista nemam..sve sam dao,
trebao sam znati,
kada skriti suze..
a to srce moje..ja to nisam znao..
trebao sam znati,
sacuvati ponos sto preosta..
..usprkos svemu prijatelji moji,
znati otici..znati kad je dosta..
trebao sam znati...
..za posljednje rijeći..
I usnama treba reci,da se smiju,
iza maske jada,
i stisnuti zube..
a krikovi mrznje..u nama da ginu..
za poslijedne rijeci,
onih koji gube....treba znati mirno otici..
ucutkati srce..
trebala si znati da sam te volio..
..skrivena suza..
U ocima mojim krije se suza,
suza za koju znam..
nas nema..niti nas biti nece,
na usnama tvojim lazan osmjeh..
jedan od onih..sto skrivaju tugu..
u rukama svojim,
drzim sopstveni poraz,
ono malo duse...
od srca zelim ti srecu..
i okrecem se..a ti dalje zivi za nekog drugog...
Možda...
Mozda nekad,
ko ce znati..
ja naucim nesto o tebi,
sve je prazno..
i tako svaki dan,
odlutam u snove...
gdje nije vazno,
neka ti je sa srecom...
ma gdje postojala...