Slijepi pored zdravih ociju....

...eto prosla jos jedna utrka.....neznam dali da budem zadovoljan ili ne....Osobnost me pljuje i govori mi da sam zafusario i da sam mogao i morao bolje....logika govori nesto sasvim drugo....NISI NIS TRENIRAO PANJU....uzevsi sve logicne varijable u obzir briljirao sam.....
AAAAAAA osjecaj zavrsene utrke bez obzira na plasman....mmmmmmm.....tek tu subotu  popodne ,blatan,prebijen i u grcevima vidio sam koliko mi fali natjecanje....osjecaj koji sam polako zaboravio....kako opisati osjecaj da bi se takmicio samo zbog izazivanja fizicke boli u sebi i drugima...dok guram sebe i onaj ispred i onaj izad mene mora se jednako gurati i izazvati si bol...pasivno nanosenje boli drugima....samo zbog osjecaja natjecanja.....bez obzira na plasman...nije mi ni bitan ...niti mi je ikad bio(mozda)....Predivan osjecaj olaksanja...osjecaj obavljenog....nenadjebivo...
A sada dolazi druga bol..bol koju sam zaboravio u trenutku kada sam se prestao natjecati..bol nakon utrke....zglobovi...prsti...misici...beskonacna bol...ali ovu nosim sam...jedina utjeha je da negdje netko nosi istu takvu....lize si rane i ceka novo natjecanje i trenira da bi drugoga natjerao da se potjera do tolike granice boli dok ne puke...e tada si pobjednik!!!!.....
i sta sam naucio sto nisam znao????....definitivno da ima strpljivijih ljudi od mene...jer bi ja sebe definitivno ostavio negdje izmedu 3 i 4 kontrolne tocke...Gogi legenda si...:)
sljedece godine starta novi kup....nova bol....ovaj put dolazim naoruzan...;)

Svaki tim je jak kao i najslabiji član... ali tu je vrijedila ona "we leave no man behind"! :)
Bol uvijek prođe ali ostaje super osjećaj kad znaš da si završio utrku..
Druge godine idemo malo bolje pripremljeni.

kao sto rekoh....naoruzani do zuba...;)

A još uvjek imam tvoj blog.....:)))))))))))I da si možda malo više trenirao bi ti bilo lakše, a ne vrijeme trošio na....