Nestajanje

Nema više snage....toliko udaraca tupih, oštrica noža lagano prodire i ranjava....ljudske riječi ipak više bole....udari me...razbij me....ali nemoj više pričati jer tvoje riječi previše bole...vaše riječi su me ubile...nema me...njihovi oštri zubi me jedu, ali su stali i sada me gledaju kako trunem...nestajem u svojoj jadnoj, bijednoj pojavi...tko sam ja....neznam više....drugi su to rekli....nisam se trebala truditi....zbog svakodnevnih frustracija koje su ih uništavale odlučili su napasti jadnog stvora...mene...koliko nisko mislite ići...uzmi nož zakolji me...samo zatvori ta otrovna usta jer više neće ići ovako.....iz dana u dan čudoviše u meni budi se....spremna da ubije? Tko zna...jer zdravog razuma više nema....ostala je samo sjena ispunjena mržnjom i željom za uništenjem....kako će biti odlučite sami...bol je neizdrživa....koliko daleko mislite ići...koliko još? Zavist vas proždire ili nešto drugo...istina previše boli....moja krivnja to nije....