moje male životne pričice

danas idem van sa sekom i njezinim prijateljicama, jučer sam se vidjela s dečkom.... bilo je fenomenalno... i nezaboravno... stvarno jučerašnji dan neću nikada zaboraviti... mrzim kad me netko pita zašto sam s njim... jer je meni s njim ludo... jer se pored njega osjećam i kao maza i kao neka agresivka... i sviđa mi se biti s njim zato što nijedan drugi dečko u meni nije probudio takve snažne emocije... i volim ga i ne volim ga... u jednoj minuti bih ga htjela i ljubiti i udariti... a najviše volim... ma duga priča... uglavnom, meni on sasvim odgovara a nitko to ne shvaća... to me boli.... što mi svi prigovaraju što sam s njim da mogu nać boljeg dečka... i znam da će mi večeras biti dosadno vani, ali dobro... obećala sam seki... pa za nju sve... ali sam isto tako bila ljuta na nju jučer kad mi je rekla da otvorim oči... ja nisam materijalist, nisam cura koja traži savršenog dečka, samo želim da se s dečkom s kojim sam zabavim, da me nasmije i opet ne valjam... *ebeš standarde, nikome ne odgovaraš...