The restaurant at the end of the multiverse

Nevjerojatno je što sve netko s desetgodišnjim stažem "pisijaštva" može pronaći na svom disku. Švrljao sam po starim, ali zaista starim dokumentima i - našao svoj dnevnik! No, problem: kriptirao sam ga nekim vlastitim programom i u međuvremenu zaboravio šifru; hvala tehnološkom bogu na razvoju računalne snage jer sam šifru razbio za nevjerojatne dvije minute. A onda... kršilom! Teško mi je povjerovati da sam nekada davno pisao takve gluposti i da sam bio toliko dijete :)

Evo nekoliko naslova :)

06.03.1994: "Marija"
18.06.1994: "Ivana"
15.10.1994: "Petra"
08.03.1995: "Fuck the system!"
01.11.1995: "Fuck the system and the world!"
04.02.1996: "Fuck the school, fuck the system, fuck the world!"
17.10.1996: "Zaljubljen sam u svijet!"
06.06.1997: "Čemu svijet doista služi?"
20.05.1998: "Pravo na glupost"
17.09.1998: "The merits and benefits of collective consciousness"

I tu je stalo. Da sam nastavio pisati, u dnevniku bi mi se našlo nešto poput ovoga:

01.07.1999: "Uvijek postoji druga šansa"
01.07.2000: "Ako se nešto ponovi dvaput, ponovit će se i treći put"
01.01.2001: "Samo da me ne pozovu u vojsku"
15.07.2001: "Tri izgubljene akademske godine i nada u bolje sutra"
15.07.2002: "Napokon imam love!"
01.01.2003: "Nemam love, ali imam ljubavi :)"
15.08.2003: "Novi život bez nje"
12.04.2004: "Pišem blogove na Iskrici i previše razmišljam o onoj koja ne razmišlja o meni"

Kad bolje pogledam, možda se baš i nisam pomaknuo tako daleko...

ej pa prije ti je bilo bolje:)

ti velis da si bil dijete, ja bi rekel da si bil ziv. kaj ne znaci da jos uvijek nisi. ;)

ajd sad u buducnost:))

12.04.2005: "Imam love, imam akademsku titulu i volim" :) U nadi je spas, iako mi u profilu (zasad) piše da samujem.

Eh, da, moj profil je upravo pregledan okruglih četiri stotine puta. Neloše, obzirom da sam muško.