Jesen

 
Nedostaje mi ono resko srpanjsko svjetlo što mami svojom iskrenošću i otkrivenošću.
Ne zamata i ne prikriva ništa kao što u magle i kišne halje sve zamata ovaj teški, prigušeni listopad.
 
Kao i lišće, valjda pada i moj entuzijazam prije no što se uključim u sve ono što je valjalo dovršiti još prekjučer za jučer.
 
Ne mogu pronaći most, pa ni u svom sjećanju , kojim bih dozvao toplinu pijeska na koži, slanost i beskrajnu lakoću svega što me okruživalo.
 
Mostovi tako lako nestaju u našoj svijesti i gube se u nepovrat.
 Tek pokatkad, bez ikakve najave i bez nekog vidljivog smisla izrone i zaprepaste svojim neočekivanim podsjećanjem.