Jesen

ima dana kad iskočim iz kože
i onda tako krvav i ogoljen
lutam trgovačkim centrima
tamo je velika koncentracija kupaca
možda naletim na rijetko
ljudsko biće na čovjeka
sudaram se s prolaznicima
zaželim dobar dan
na jednom od stotinu babilonskih jezika
nema odgovora
 
znam reći ćete
da ljude tražim na pogrešnim mjestima
nemam sposobnost teleportacije
čitanja misli
antigravitacije
da tražim ondje
gdje bih i sam boravio
 
imam to krvavo ogoljeno tijelo
ograničenog dometa
dosega
limitacija
bez ugrađenih limitatora
tijelo koje uzalud dolazi
na blatnjavo pojilo
presušeni izvor
vrelo bez svježine
 
ima dana kad iskočim iz kože
odlutam najdalje što mogu
koliko god mi lanci
i utezi oko nogu dozvole
da sam barem iznutra tako pametno omeđen
da mogu staviti kratku uzicu
na maštu
sjećanja
snove
ne bih bježao iz vlastite kože
ne bih vam ostavljao
krvave tragove na skupom tepihu
ne bih vam noću
zavijao pod prozorima.

malo otuzno

i malo predugo i jako plavoooooooo...

prekrasan si u svojoj patnji, traganja za samim sobom, ako to možeš tako doživjeti, sada. Ali kad izrasteš u dimenziju iznad, voljet ćeš te momente vlastitog vremena.