Jesen

Kapi kiše kao suze klize niz vjetrobransko staklo.
Pogled mi odvlači daljina gdje nebo i more čine srebrnu crtu, srebrnu od odbljeska munje što je zaparala nebo.
Nevera visi negdje, iznad, prijeteći;
I nebo je tmasto, olovno i teško i kao da će se svakoga trena stropoštati na zemlju.

More je metalno sivo u daljini ,a smaragdno zeleno bliže obali-prelijepo kao i uvijek čak kad i izgleda ovako okrutno kao sada.
Nakon odrađenih sedam sati malo mi popušta koncentracija, a i refleksi valjda, pa odlučujem...
desni žmigavac i zaustavni trak...bolje tako nego da se spustim autom bliže moru, a bez ceste.

Pronalazim stari kišobran bez drške, savija ga vjetar, ali još dostatno štiti; motrim prekrasne sjene što su zaplesale baš pred mojim očima tamo prema Cresu.
Pogled ulijevo, Krk sniva u magli ili u ogrtaču kišnih kapljica.....prekrasna pozadina neke neobične predstave, jezovite i prekrasne istodobno...

Sjene se pomiču s mojim mislima...

Zavibrira dosadni stroj... kolega prošao autom pa provjerava je li mi auto u kvaru... lijepo od njega, zahvaljujem se , a čarolija je nestala kao kišna kapljica na tlu....sjedam.... lijeva signalna lampica....uključena u promet...tuge, života, prolaznosti ...

hajde,hajde....izaci ce sunce brzo.

i ti zelis ozbiljnu vezu?? :O

!?

hej, samo ti pokušavaju osvjestiti materijalnu stranu života, vole te na svoj način....