Jesen

I...dok ovo čitaš,
ja hodam zamišljeno, tiho,
ulicama
tvoga grada;
ogledam se,
osvrćem
jer mi se čini
da me prati tvoja sjena!
 
U buci grada
osluškujem
i čini mi se
opet,
prepoznajem ti korak
kakvim ga čuh u snovima!
 
Ostavljam kamenčiće
siguran u to da ih nalaziš,
i znam da ih nećeš podići
kao ni slijediti
putokaze
ostavljene na križopućima,
napisane srcem i bačene
u vjetar
bez adrese...
 
Usud....
Kob....
 
Tko zna,
ah, nitko ništa ne zna..
( a , ti dalje znaš....)

jeeeboteeeee...ovaj je prolupooooo

Jednom je netko rekao, kako stalno nalazi pisma po cesti i na svakom pismu boziji potpis al nikada ih ne cita jer zna kamo god da pode druga ce nalaziti....