Najgora ja...Trst....2000
Ne znam što želiš da ti kažem,kada moja usta su nijema.
Nijema i umorena poput mrtve ptice što spava na prašnim prozorima.
Nema me.
Nema ni mojih misli ni naših sjećanja.
I ne znam čemu me tjeraš da ti pričam što želim i osjećam
kada me nema.
Moja usta su nijema i ništa ti više neće reći.
Uzalud!
Tvoj zagrljaj moja je smrt
tvoja ljubav moja je tamnica.
U meni je pustinja
bijela hladna ledena pustinja
i sve što si volio sada je nestalo;
mene više nema tamo.
Zakratko,bio si moj život
i moje svijetlo,
učinio si me stvarnim bićem
učinio me pjesmom.
Hvala ti za to.
Ali sada opet ponovo
moja usta su nijema i umorena
poput mrtve ptice što spava na prašnim prozorima.
I tvoj zagrljaj moja je smrt
tvoja ljubav moja je tamnica
tvoj osmijeh moj je kraj.
I ja opet bježim....
22.08.2007. u 18:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara