U potrazi za...

Čežnja me vodi uveče
u tvoj stan,
misli mi tiho koracaju,ne smiješ znati da sam tu.
Teško dišem koliko me pritišće
plavičasti polumrak i sjećanja
u tvojoj sobi.
Moja kosa rasuta po tvome krilu
češljaš je i rasplićeš,
pa ta moja tuga...
Tada sam željela biti negdje drugdje,
s nekim drugim
i još uvijek želim tamo
a ipak
čežnja me još uvijek k tebi vraća....
Ti to ne smiješ znati.
Sanjam taj plavičasti zrak
kako me obavija;
poluotvoren prozor
njihanje zastora
i našu samoću:
odvojene misli,odvojene želje,odvojene potrebe.
Smijao bi se kada bi znao,
i sve bi krivo shvatio,likovao....
da još uvijek razmišljam o nama
i da me tuga zbog toga
nekada baš tako teško
pritišće ka zemlji.
A eto,ne volim te
niti sam te ikada
voljela.
U jednom si imao pravo-
ti si mi bio navika
jedna sasvim obična
loša navika.
Ali kako to zaboraviti,
i ponekad sasvim mehanički ne krenuti
kao skuhati kavu,
natočiti i u tvoju šalicu,
potražiti cigaretu...
a više niti ne pušim.
Čežnja me goni za onim rijetkim,
običnim danima,
kada je sve bilo kako treba....
Tišina,tvoj zagrljaj
osjećaj da zajedno
možda ćemo ipak uspijeti....
Ali nismo.
I nije mi zbog toga žao.
Čežnja me noću vodi k tebi
u onaj polumrak i tišinu,
osjećaj da nam je nada
pobjegla kroz preblago isprepletene prste...
-znali smo da nećemo uspijeti...
Htjela sam te pitati,
jesi li ikada poslije
tako
češljao nečiju kosu...
meni više nitko nije
ljubio vrat.
A opet bio si u pravu.
Grčevito sam se držala za naviku
jer navike nas čine...
Naša kava ujutro
i večernje tuširanje
omiljena tv-serija
gledanje kako kiša pada
čežnja i navika----
 
 

ako ovdje na iskri želiš komentar, napiši nešto fuuuuuul glupo i isprazno. pogotovo ako niš drugo ni ne radiš osim što stavljaš postove pa te svi već poznaju. dobit ćeš odmah 100 komentara. :)

Hvala na komplimentu.Ne idem za komentarima iako bi mi možda dobrodošla koja konstruktivna kritika,ali ne gajim lažne nade...Tu sam iz trivijalnog razloga.Ne da mi se pisat sama za sebe,a moram uvest reda u sve te svoje pisarije.Lijenost,dakle.

lijepo. i dobro, toliko da se čovjek naježi...