život s hrvojem

Hot in the city
 
 
 
   Špica srpnja, fenomenalan dan, ma idila (ovo je život). Starci mi danas ošli na more, ostavili mi pet stotina kuna da imam za kruh i ostale potrepštine .Deset dana samoće... U subotu se planira tulum kombiniran s roštiljem.  Ustao sam oko devet sati, skuhao si kavu, popušio set cigareta, obavio prvi prijavak roditeljima (nisu stigli ni do Karlovca, a već zovu). Da, mama, nahranio sam pure i zečeve, svi su živi, i ja sam dobro skupa s njima (normalno da sam malo iskrivio istinu, ja sam dobro, a za ostale moje prijatelje u kavezu ne znam, jer ih još nisam posjetio, a ujedno niti nahranio, no ne moraju oni to znati). Prvo da Hrvoje obavi svoje fiziološke potrebe, a onda sve drugo. Pri izlazu iz kuće naletio sam na okupirane obje strane dvorišta, susjedi spremni na svoja, već odavno pripremljena pitanja (I Hrvoje, kako je bez roditelja, da li se sprema neki party...). Ljudi nemaju što raditi, znate ono, mirovina i sapunice, pa malo da se jave, čisto da mi naznače da me gleda Big Brother. Prijatelji su dobili hrane za pet dana u slučaju da zaboravim na njih, vodu sam stručno dopremio sa šlaufom (mislim da se tako zove to vrtno crijevo, a možda i ne) i pustio da lagano kaplje, tako da je životinje uvijek imaju čistu i pitku.Nije da im je to bitno, ali samo neka se zna (da me ne bi napalo Društvo za zaštitu životinja). Dnevni zadatak je obavljen, možemo se pozabaviti s onih pet stotina kuna. Ni sam nisam bio siguran hoće li biti dosta za ovaj dan, ali prepustio sam se filingu, te rekoh sebi, koliko ima-ima . Pošto je vrijeme godišnjeg, tako su i od cure starci bili na moru (zna se, Vir, a gdje drugdje Slavonci imaju vikendice). Otišao sam do nje u nadi da bi mi se moglo  posrećiti i vidi vraga (što bi Severina ispjevala, «Mala je dala ».)  Da vam ne pričam pikanterije (mada znam da vas to zanima, ovaj put neću). Nakon sat vremena izišao sam iz njezine kućice. Nemojte misliti da je vođenje ljubavi trajalo sat vremena, da to i kažem ne biste vjerovali, ali ne možeš se odamah pokupiti i otići, nego malo maženja, pričice i naravno, neizbježno: «Da dušo, volim te kao nikoga do sada ». Ovaj   puta nisam lagao, ma mala mi je zakon. Nedaleko od njezine kuće frend mi radi u jednom bircu gdje i nije baš velika frekvencija ljudi, neovisno što je u centru grada. Jebiga,  gazda ne zna raditi pa ljudi zaobilaze taj ugostiteljski objekt u velikom krugu, što meni štima, jer možemo na miru popiti pivu,gledati ženske i jednostavno uživati. Ja sam od onih koji kad imaju, moraju potrošit jer me svrbi đep ili džep ,sasvim svejedno (razumijete me). Moram priznati, a vjerujem da oni konzumenti piva to znaju, da na prazan želudac pivo jednostavno curi, jedino je malo bed što  se  brže napiješ.
Kao što i  predpostavljate pivo je curilo, ne želim spominjati cifre (jedino da je dvoznamenkasti broj). Frend i ja smo se lagano napili.U međuvremenu je došla druga smjena, što će reći, on je slobodan. Spakirali smo se, ponijeli dva mala piva za put i krenuli na gradski bazen da se tako pijani malo nakvasimo i, ako Bog da, malo stabiliziramo. Do vode nismo stigli, jer je ostatak ekipe već tenkirao na  terasi bazena i promatrao vodu (moš mislit). Možda će se nekom zgaditi naš način života, ali molim vas ,ostavite sud za sebe jer mi drugačije ljeti ne znamo. Nemojte me krivo shvatiti, nismo mi nikakvi alkoholičari,  ali kad se karte poklope onda jednostavno nema drugoga izlaza ,nego da se pridružiš i uživaš u darovima prirode (žene i prerađevine od hmelja, ma  milina). Tijekom  dana naše jetre su obradile dosta litara svjetlo-zlatne tekućine, ni bubrezi ovaj put nisu zakazali, tako da smo se šetali po bazenu ko najbolji manekeni , čak  su nam se želuci udružili u jedan muški zbor i proizvodili duboke, nekontrolirane  zvukove. Jedan od pametnijih ljudi iz društva (a to nisam ja) predložio je pizzu.Ideja je bila fenomenalna i svi smo Silvija gledali s oduševljenjem i naravno, čuđenjem, jer se toga nismo sjetili ranije. Pošto sam ja još uvijek izgledao najtrijezniji, morao sam se zaletjeti po njih. Da ne idem sam ,pridružio se i Dean. Po zanimanju sam kuhar i radim u mliječnoj kuhinji u školi .Baš  u trenutku kada smo ušli u pizzeriju shvatio sam koliko sam sretan zbog tog radnog mjesta. Krušna peć radila je  punom parom te je u pizzeriji bilo pakleno vruće, a klima nije davala ni tračak nade da će rashladiti  prostor. Za vrijeme moje posjete sanitarnom čvoru Dean je naručio dupli pelin da malo presječemo dok čekamo. Savjet osobama koji se spremaju na neki alkoholni izlet, nemojte miješati pića (vjerujte mi, nije zdravo). Što je previše –previše je. Ovaj dupli pelinkovac nije mi trebao, napao je moje noge bez milosti i učinio me vrlo nestabilnim (znate one klasične pijance kad se pokušavaju  kretati, a noge same odlučuju  na koju će stranu).E, tako smo i mi pokušali, ne obraćajući pažnju prijeći bijelo iscrtkanu zebru. Po svemu sudeći, ni vozač srebrnog golfa nije obraćao pažnju na zebru, pa smo imali sreću da se povezemo s njim na haubi nekih desetak metara (uff, što to boli ). Možda ćete se sjetiti iz nekog  filma ili nekakvih priča da  pred smrt ljudima prođe film o cijelom životu (meni nije, valjda  zato što sam ostao živ). Jedino sam se upitao imam li čiste gaće. Slavni vozač srebrnog golfa  zaustavio  je svoje vozilo,  izišao u trenutku, sav u šokuPočeo je s milijun pitanja i isprika: pa jeste dobro, oprostite molim vas, mijenjao sam cd-e,  nisam vas vidio, idemo na hitnu? Sav moj alkohol u trenu je ispario, a pijanost nestala (žali Bože cjelodnevnog truda), a meni se u glavi stalno vrtjelo isto pitanje (imam li čiste  gaće ?). Srebrni vozač pomogao mi je da se dignem i već iritantno ponavljao riječi koje sam čuo  nedugo nakon lude vožnje. Noge, glava i ruke na svu sreću čitavi su, jedino krvave ogrebotine pomiješane s ketchupom i feferonkama davale su ružan prizor gledateljima koji su se skupili da bi uživali u nesvakidašnjem spektaklu.

A kako sam ja taj prizor propustila?!

a čuj nisi bila na pravom mijestu.
stoga kad te zovem na cugu ,nema razmišljanja nego brzo za šank

rado, ali ja se upravo sa šanka vratila :)