život s hrvojem

Moralni problemi jednog Homo «sapiensa»
 
 
Moj život je svakodnevna borba za preživljavanjem ,grčevita borba moram priznati, toliko grčevita da se non- stop znojim, ljudi kažu zbog debljine( ma jok, nego zbog neugodnosti, strah od osobne bruke u javnosti ).
Od djetinjstva se vidjelo  da sam stidljiv dečko ,nisam puno pričao s ljudima iz jednostavnog razloga da me ne etiketiraju kao glupog klinca ( a jebiga, veliki je to strah bio ili možda realnost, ma ko će ga znat ). Stoga sam u školi prolazio jedvice s trojkom, ne zato što nisam učio ili nisam znao, nego jednostavno što nisam htio pričati. Stoga su me nastavnici molili da progovorim kako bi mogli ocijenti moje znanje . Nakon nekoliko puta moljenja ja progovorio ,a onda me više nisu mogli zaustaviti (  sad non- stop pričam gluposti ,pametne stvari, mada ih je malo, nije bitno, samo da se  priča ).Navodno da pojedine osobe proklinju taj dan ( početak moje otvorenosti, no to se morate raspitati okolo ). U životu sve stvari shvaćam bukvalno, toliko idem u krajnost da su poneke situacije mogle biti pogubne za moj  život. Dan subota, mogla je biti, ne sjećam se,ali recimo da je .Ja nekih 14godina , stari me pita : šta ima na televizoru?Pošto  sam bio nižeg rasta nisam vidio , popeo sam se na stol, pa na televizor ( na televizoru nije bilo ništa,osim mene ,ali vrlo kratko ).Skupa  s televizorom i stolićem, koji  nisu mogli izdžati moju masivnost, našli smo se na podu.Poslije tog događaja ja dobio dva šava na licu, a cijela obitelj novi televizor. Krenuvši u srednju školu počeli su raditi i hormoni ,stoga sam odlučio da si nađem curu .Marina, idealna  cura za to, osim što je malo razdražljiva, što sam shvatio poslije. Prišao sam joj :Bok ,kak’ si  ?Ona :Dobro.’Oćeš  mi biti cura ?Ona meni :jebi se .Ja:Pa da, ali ako ćeš mi biti cura. Marina: goni se.Ja njoj :kuda ? Ma, u tri pičke strinine (e, tu je sad već  problem, imam tehnički dvije strine , s obzirom da se striko dva puta ženio ,ali gdje da nađem treću? ) .Objasnio ja to njoj ,ona meni uzvratnom informacijom-dlan u lice,tako da još jedno vrijeme nisam imao curu. Tu emotivnu prazninu morao sam nadomjestiti  poluautomatskim poliranjem svoje alatke, ali i tu je problem- nigdje mira nemam. Prvo pada odluka na taj čin , onda provjera ima li koga u okolici ,neka beletristika ili audio-vizualno daočaravanje na tv-u , onda dizanje «Miška » pa ponovo provjera . Miško padne ,diži ga ponovo,brz rad ruku ,gledaj lijevo-desno (ne daj bože, da neko naleti) ,diži ga ponovo ,stavljaj neku maramu  ili neku tkaninu u usta da se ne čuje kad proizvodiš zvjerske zvukove.Još malo ,sad će, uff dobro je, sad će ,jebemti pa gdje ću se istrest’? STANI, ajde, sad idi u wc ,diži ga ponovo ,uf uf uf evo ga ,uff uff ii tup tup ,doobroo operi ruke i Miška i to je to (muka božja ). Slično je i sada .Kad imam tu i tamo neku žensku osobu koju najviše volim, normalno ( ali, kad kaže DA ) . Gasi  se svjetlo ,prisluškuje da li se neko mota po kući ,prije toga obilazak oko kuće( ne daj bože ,da ima voajera) , ipak sam ja javna osoba (tu i tamo može me se vidjeti na televizijskom ekranu kada se gledaju obiteljski snimci ). Ceremonije skidanja (ženske misle striptiz.Kurca malo, treba mi vremena da se opustim),ulazak u krevet vrlo je munjevit, ne smije se vidjeti moja mala sramota ,s tim da ponekad partnerica dobije po bubregu ,ali sve to ide u rok službe. Nikad ne znam da li će biti  sex-a jer Miško zna biti jako tvrdoglav,pa ako mu se ne da ili je stidljiv, nema šanse da pokaže svoju veličinu.Tu više ne pamaže ni felacio (možda da ga počnem zvati Tvrtko (tvrdoglav ko mazga)). U principu razumijem žene koje me ne vole , zavisi od formata istog. Mama je prihvatila tu činjenicu,rekla je: na sve može, ali u kupatilu ne može jer joj se ne da svaki dan skidati i vraćati vreću . Pritisnut kompromisom  riješio sam se i tog problema . U kupatilu nemamo grijanje,stoga pet minuta prije tuširanja pustim vrelu vodu ,pričekam da se zamagle sva stakla i  ulazak više nije problem , a samo tuširanje prođe  bez vizualnog indentiteta,zato što zatvorim oči (čisto da mi pjena od šampona ne uđe jer me onda peku oći) ,pa sam živčan i ljut.  Sada pretpostavljam da vam je jasno zašto me ne vidite  u discu..Kad već spominjem sanitarne čvorove i kupatila, imam još jedan strah: ne volim ići u toalet u nekom kafiću ili restoranu, imam mali mjehur i konstantno imam tekućine u njemu ,stoga se  redovito moram zaletjeti  do tih pločicama obloženim prostorijama. Pošto mi je mjehur mal ,jako  se brzo pomokrim i onda mi je frka odmah izać jer će ljudi pomisliti da nisam oprao ruke.Sad prakticiram nositi mali švicarski nož (znate onaj sa svime i svačime u njemu) pa si malo obrežem nokte ili izvadim priručnu pincetu pa si čupam obrve ili dlake iz nosa ,čisto da dobijem na vremenu.Jednom prilikom ,dok sam bio na toaletu u lokalnom bircu ,zaboravio sam na vrijeme pa sam se zadržao nekih dvadesetak minuta .E,onda je tek bila frka (ljudi će garant mislit da sam bio na velikoj nuždi), bio sam prinuđen da ostanem dva sata u tim prostorijama da ljudi zaborave na mene (i jesu ,još su naparavili fajront pa sam morao izlaziti kroz prozor ). Od svih tih fobija u zadnje vrijeme me boli glava i jako sam živčan ,a ni voltareni ni apaurini više ne djeluju.Ako bolje pogledate na listiću za upotrebu i doziranje, u donjem lijevom ćošku piše :ovaj preparat nije za Hrvoja. Ne volim kad  ljudi vide da sam stidljiv, stvarno se trudim da izbjegavam svaku situaciju svoje stidljivosti, naprimjer bubuljice ili akne (kako se kome više sviđa ).Rastu mi samo na dijelovima tijela koji su prekriveni nekim odjevnim predmetom. Počeo sam pomalo sijediti (vjerojatno od svakodnevnih briga ) ,ali nisam dozvolio da mi sijedi kosa ,nego dlake na prsima koje redovito brijem. Za svaki slučaj (možda je i kosa tvrdoglava kao i Miško- Tvrtko ,pa se usudi  pustiti koju sjedu kosu) ofarbao sam je u crveno (krasna boja ),možete me doći posjetiti čisto da se uvjerite (pogotovo vi koji čitate ovaj tekst) . Ponekad me možete vidjeti u Zagrebu (bar jednom mjesečno ), otprilike zadnji vikend u mjesecu.Živim dosta rastrošno pa pred kraj nema više love za trošit, a glupo mi je pitati mamu da mi da jer ne volim posuđivati novac. Stanem tako uz cestu, ustopam neki auto ili kamion, zaletim se na par sati do Zagreba ,odem do katedrale,  isprosim od tri stotine do tisuću kuna, pa opet stopiranje, ali onda  se stopaju samo kamioni  jer većinom svi oni ,kao i ja, vole janjetinu .Novaca se ima pa se ležerno stane  u neku birtiju  pokraj ceste gdje se kraj ulaza okreću tek priklani janjci.  Ako niste sigurni u koju od tih visoko uslužnih ugostiteljskih objekata treba stat molio bih vas za strpljenje jer upravo pripremam vodič za « Stopere i kamionđije» u kojem će biti svaki  ugostiteljski objekt u pravcu Dubrovnik – Vukovar sa svim svoj vrlinama i manama, a ocjenjivanje će se rangirati od jedne do pet janjećih  glava.Dok se knjižica ne izda, savjetujem vam ,ako ste na putu prema Zagrebu ,da stanete u selu Dežanovac (75kilometara sa glavne ceste), ima jedna krasna krčma ¨Kod lijepog Ive ¨u kojem služe različite delicije prezentirano od strane mladih konobarica u visokim dekolteima . Sanitaran čvor odvojen je od samog objekta 35metara , tako da se ne morate bojati za bilo kakve mio-mirise ili zvukove. Bez ikakvog razmišljanja dodijelio sam pet janjećih glava tom objektu. Dobar tek! Eto, nadam se da ste dobili potpuni uvid u moj život i molio bih vas da sljedeći put, ako se susretnemo, imate malo više razumijevanja te da odemo na neku janjetinu uz cestu, vi plaćate.