život s hrvojem

Anđeo s greškom
 
 
 
Veza kod Pritija opet šteka i primanje mejla s atachmentom  mi već ide na živce,  jer  primanje istog traje cijelu vječnost , a došao samo da pošaljem 14-znamenkasti cod za mobitel,jer me Lana nije zvala cijeli tjedan .Pretpostavljam da je dekintirana kao i ja.
Evo, prolazi godina dana da sam s njom u kontaktu .Jebote, kako vrijeme leti, pa ovo više nije normalno.  Ponekad se pitam da li mi ovo treba. Gubim živce, koncetracija na nuli, a izderivanja na svoju radnicu dešavaju se svakadnevno;pa koji kurac ne zove više. S Lanom sam stupio u kontakt poslije jedne pijanke s koje sam došao rano .Prekinuo sam sa Sanjom i svako druženje s ljudima doživljavao sam s velikom odbojnošću i nelagodom . Komp mi je bio upaljen , litra vina je bila otvorena, stoga sam odlučio da odem na iskonov chat.Možda uspijem naći neku kvalitetnu osobu  za upoznati ,a eventualno i sresti u pravom svijetu daleko od virtualnosti koja me u zadnje vrijeme okupira. Dok chatam , slistit ću  crnu tekućinu
nastalu od grožđa sa svoje vikendice.Ni sam nisam siguran kako sam došao do Lane jer nick  joj je bio običan:Lana, ali jednostavno je krenulo .Alkohol me dobrano držao, a vino koje sam dolijevao u sebe samo je povećavalo pripitost.Stari je stvarno napravio  dobar  posao ove godine s mućkanjem grožđa.Možda zbog alkohola ,a možda zbog prekida , te noći sam bio romantičan pa je vjerojatno i nju privukao chat sa mnom. Razgovor je krenuo normalnim smjerom, klasična pitanja:ime,godine, odakle smo i ostale rutine koje se ispituju na prvom chatu s nekom osobom. U samom startu me je način pisanja i pravi odabir riječi podsjetio na Adrijanu iz Zadra. S njom  sam bio dosta dugo u vezi, u Iskonovoj vezi, koja je na čudan način pukla,ali razgovor koji je tekao pokazao je da je Lana iz Našica i da je usto i  udana . U tom trenuku  sam popizdio. Gubim vrijeme s njom jer večeras neću ništa uhvatiti niti ništa dogovoriti  za eventualni dejt,  ali s obzirom da sam bio tužan
 i romantičarski nastrojen ostao sam s njom . U razgovoru, odnosno  dopisivanju sLanom, teme su jednostavno curile. Vrijeme provedeno s njom je projurilo kao slatki snovi koji ti projure dok si u R.E.M. stanju. Dok smo si slali poruke došla mi je ideja da se nađem s njom te joj iz pizdarije predložim: nađemo se  na pola puta,  vino i dekicu ću pripremiti,  jednostavno da se maknemo iz ovog virtualnog svijeta,te da vidim tu osobu s kojom tako ugodno chatam.Nažalost, koliko  god joj je ta ideja bila primamljiva ,nije se mogla realizirati zbog dva razloga: muž joj dolazi za pola sata kući s posla, a ona nema vozački, stoga nam ostaje   još pola sata čavrljanja . Ne znam otkud čovjeku taj instinkt,   taj osjećaj da je osoba  u redu i da  neće iskoristiti tvoju otvorenost (mada sam se u masu slučajeva prevario), te me je dosta ljudi iskoristilo i iznevjerilo zbog toga. Kad ljudi kažu da se na svojim greškam  uči i stječe karakter, pametnom čovjeku bi to trebalo značiti nešto, i u osnovi, on se i drži toga, ali ja sam  opet  napravio iste greške ,opet sam bio totalno otvoren prema nepoznatoj ženskoj osobi.U tom trenutku mi nije bilo važno da li je to zbog moje ranjive situacije,zbog  neumjerenog konzumiranja alkohola ili zato što mi je Lana davala tu sigurnost .Opustio sam se i o sebi pričao sve što je Lanu zanimalo. Zbog delikatne situacije nije mi davala nikakve informacije o sebi, osim osnovnih: Lana,26godina,Našice, radi kao trgovkinja za specijaliziranu opremu, nema djece i šest godina je u braku. Minute su prolazile, vrijeme joj je bilo da se disconecta  jer muž samo što nije stigao, ali u svakom slučaju je htjela  da se sretnemo ponovo da možemo nastaviti ugodno chatanje. Koliko god da mi je bilo ugodno,  nisam bio siguran želim li se  naći s njom jer je udana,  a ja želim naći neku osobu za neobavezan sex  .Na njezino pitanje hoću li dolaziti sutra u ovo vrijeme odgovorio sam vrlo nedefinirano: sve zavisi, jer mi modem šteka ,pa ne znam hoću li  moći dobiti vezu. Rujanske noći su bile tople, zato sam spavao u boksericama prekriven  jednom dekom .Večerašnji  chat toliko  je bio ugodan da sam u glavi vrtio svaku  rečenicu koju je  napisala ,razmišljao o njezinom izgledu, mada nisam uzimao previše važnosti ,poučen iskustvom ( osobe koje chataju mogu se predstavljati onako kako bi htjele izgledati, tako da nikada ne možeš biti siguran  kakoje u stvarnosti). Cijela ta situacija me je napalila te su mi se u glavi počeli vrtjeti filmovi:  ja u glavnoj ulozi s Lanom , izvodimo razne poze izvučene iz Kama Sutre, moj Elvis (kako ga zovem iz milja) već je dobrano bio  napunjen krvlju i jednostavno tražio kombinirane dodire ruku i onaj  uzvišen vrhunac.Ovoga puta nisam Ga htio razočarati, stoga sam  munjevitim pokretima ruku dofurao Elvisa do  uzvišenog trenutka. Dan mi je projurio,sjetio sam se Lane nekoliko puta ,čak puno više negoli svoje bivše koja mi se još uvijek motala po glavi. Totalno neplanski ostao sam doma i nekim slučajem našao se na iskonu  u nadi da ću naletjeti  na Lanu.Iščekivao sam 22 sata jer u  to vrijeme dolazi.Balašević mi na winampu svira, igra se spider solitaire i čeka se Lanu . Nije me iznenadio moj mazohizam.Iščekivanje zauzete žene.U zadnje vrijeme jedino takve ženske osobe upoznajem  ili su udane ili imaju dečka .Svo moje idealiziranje oko braka i veza koje sam imao do prošle godine, otišlo je u vodu, jer u osnovi  sam i sam doživio jedan od tih fijaska .Bivša me prevarila s frendom pa sam i ja zamračio (valjda poučen tim  iskustvom ), tako da više nisam gledao je li ženska zauzeta (u bilo kojem smislu).Znam, gad sam ,ali jednostavno nisam htio gledati u moralna pitanja svog  ponašanja.Možda  sam s njima bio jer ne moraš biti u vezi s  takvim osobama da  bi imao neku intimnu avanturu,ne moraš  se pravdati za svoje ponašanje, nemaš obaveza poslije sexa , nego čujemo se za novu skokovinu.Možda sam u to vrijeme planirao i s Lanom, ne mogu se sjetiti ,ali Lana me je u samom startu držala na distanci i naglašavala da se nikada nećemo upoznati (bar ne u našim svjetovima).  Taj njezin stav nisam odobravao, jer neke stvari koje  zamislim u svojoj glavi pokušam i ostvariti.U konačnici to i dobijem .U par navrata sam i napomenuo svoja stajališta, što ona nije htjela prihvatiti. Dani provedeni na chatu su  prolazili, a naša prisnost je bila sve veća i veća .Jednom prilikom sam iz zajebancije  dao svoj broj mobitela, ne očekujući  da će me ikada nazvati,niti zapamtiti broj ,budući da nije smjela ostavljati nikakve tragove. Moj život se bazirao na posao ,odlaženje s frendovima na večernje cuge,  povratak kući do deset sati (uvijek je postojala nada da ću naletjeti na svoju chat partnericu) , eventualne izlete s drugim curama.Nisam ni očekivao, ni tražio, jer ona me je upotpunjavala .Tijekom jedne od mnogih večeri dok smo chatali ,prekinula me i zamolila da prekinemo chat jer je došao frend s kojim se nije dugo čula .U tom trenutku me je malo povrijedila, ali kako  smo se počeli svakodnevno viđati na chatu,  napisao sam joj o.k, vidimo se sutra i prekinuo vezu . Nije to bio čin ljutnje nego moja kurtoaznost , a jednostavno mi se nije dalo objašnjavati  kako nema frke i da je u redu  (što ona nije razumjela, te je shvatila  kao da sam povrijeđen).Drugog dana, negdje oko podneva , zazvonio je mobitel s prekrivenim brojem .Nije mi  bilo ništa čudno s obzirom da imam frendicu kojoj je tata političar pa imaju skriveni broj  .Javio sam se pomalo glupo «pa di si frajerice» što je i Lanu zbunilo.
 
Lana : Dobar dan ,ovdje Lana trebala bih Hrvoja
Hrvoje : Ja sam
            U početku telefonskog razgovora nisam čuo ime kada se predstavila
Hrvoje: Oprosti, nisam čuo ko je?
Lana: Lana je , zovem te u vezi jučer.Sorry, nisam mislila da ćeš se naljutiti .
Hrvoje :Ko ja?
Lana :On mi je stari frend i stvarno se nisam dugo čula s njim
Hrvoje: Ma daj ,pa nema frke, nisam se ja naljutio.U svakom slučaju drago mi je da si me       
             nazvala.    
Lana;: Stekla sam utisak da si se naljutio .Ne bih to htjela.Ugodno mi je s tobom chatat
Hrvoje: Anđele, pa nemoj se brinuti ,danas dolazim na chat.
Lana:   Idem, moram ići raditi
Hrvoje : Nemoj, daj da još malo slušam tvoj glas.Imaš super glas , odmah  ću se  zaljubiti
                (smijeh)
Lana : (smijeh) Ne, ne mogu.Moram ići
Hrvoje : Mogla bi ovako ponekad nazvati.Jednostavno da se čujemo.
Lana: Ne, ni slučajno,ovo je samo zato što sam se zabrinula. Idem sad ,vidimo se na iskonu?
Hrvoje : Da, naravno
Lana: Bok.
Hrvoje :Pa pa anđele (tako sam joj  pisao uvijek kad smo se rastajeli na chatu)
Jer ona je za mene uistinu bila Anđeo s greškom bez krila, što bi rekao, odnosno zapjevao stari Balašević.
Kad je prekinula vezu još  uvijek sam bio zbunjen  njezinim pozivom, ali i presretan.Glas joj je zvučao baš onako kako sam zamišljao,mačkast ,glas za šaputanje na jastuku. Samo taj glas nikada neće biti na mom jastuku.Odavno sam to shvatio, ali prihvativši njena pravila dobio sam jednu frendicu  koja mi u životu puno znači .Poslije nekoga vremena  mobilni pozivi su krenuli sve redovitije i redovitije (na moju sreću, ustvari obostranu sreću), samo s dozom opreznosti.Lana je ta koja drži sve konce , ali sudeći po količini poziva i dužini istih, dosta joj značim.Klasično ljudsko ponašanje: kad dobiješ nešto, uvijek tražiš još.S Lanom  sam chatao redovito, čuli se telefonom kad god je to ona odlučila, ali želja da ju vidim bila je prevelika .Gotovo svaki chat kojeg smo odradili bio je  objašnjavanje zašto bi se trebali i zašto se ne bi trebali upoznati. Na Lani se mogao osjetiti strah   u svakoj njezinoj pisanoj  riječi i mačkastom glasu.Pokušao sam ju nagovoriti svojom uvjerljivošću , ali ona je imala isti iz govor: «Našice su mali grad ,ovdje svako svakoga zna, ne želim si stavljati brak u nezgodnu poziciju, mada je sama ova stvar bezazlena ».Ili nije. Tako sam mislio zbog čega je na chatu ,vjerojatno zbog nesuglasica u braku, neki segment kojem fali avantura.Flert nisam mogao dokučiti (jer ona je uvijek bila ta koja nas je dražala na distanci), a prijateljstvo nisam mogao staviti kao jedini mogući razlog.Jedne večeri, pretpostavljam pripite ,odlučio sam ju pitati zbog čega je tu. Je li sve u redu u njezinom braku ?Moja netaktičnost i nespretnost u pisanju Lanu je uzrujala, potresla.Moje , odnosno klasično muško razmišljanje. Kao u svakoj vezi ,tako i u internet veziima svađa .Svađa je ta koja kristalizira vezu,  koja ju učvršćuje ili  razjebe, sve ovisi o karakterima ljudi.Ovo je bila naša prva svađa . Tek kad sam napisao ta prokleta pitanja, shvatio sam koju sam glupost napravio .Lanine suze mogao sam osjetiti na svojoj tipkovnici .-Bilo mi je žao, u tom jedinom trenutku htio sam znati sve o njoj :broj mobitela,telefona ,kuće,prezime, adresu,htio sam doći do njenih vrata da je zagrlim ,da joj dam do znanja da sam budala, da ponekad ne mogu prihvatiti stvari onakve kakve jesu. Pokušao sam objasniti da  nisam mislio tako , da  riječ koju  trebaš uvijek fali, a da bez nje rečenica poprimi neku drugu , krivu formu.Njezina kurtoaznost je još uvijek bila vidljiva,  ali i povrjeđenost.Nedugo zatim jednostavno je rekla da mora ići, da se čujemo ,da se ne brinem da je u redu.Nije bilo vrijeme Korizme i Uskrsa ,ali tu noć sam probdio nervozan i totalno skurcan.Pitanja su se vrtjela:jesam li trebao biti  toliko otvoren prema njoj ,koje su  granice do kojih možeš ići, a ne smiješ prestupiti ,je li ovo naša zadnja večer, hoću li je ikada ponovo čuti?
Bol u stomaku je bila neizdrživa ,apaurin nije imao učinka na mene, dvije kutije cigareta i lonac kave bilo je potrošeno na moj jad.Jutro je stiglo i bilo je u stilu mojega raspoloženja, kiša je pljuštala, sivilo je pokrilo moju glupost. Oprosti Lana , vrtjelo se u  mojoj glavi ,kao pokvareni ,stari Iskrin gramofon.Mogao sam se samo nadati da će  nazvati.Možda da me pošalje u kurac, možda da kaže zbogom, a možda da mi oprosti . Radna kolegica opet je najebala.Dobila je ponovnu  dozu moje  živčanosti, set povišenih tonova i moju melankoliju do otrprilike deset sati kada me je nazvala  Lana J. Emocije su se malo smirile,  razgovarali smo kao odrasli.Nažalost, nismo izgladili sve, ali saznao sam da internet veza nije pukla, a tijekom vremena pokušati ću sanirati štetu.Nedugo poslije, Lana je otišla kod sestrične u Osijek, na odmor.Taj odmor sam vidio kao priliku da se upoznamo.Prije odlaska pričala mi je da će šetati svog zlatnog retrivera Avalona  po šetalištu i da će tih  tjedan dana iskoristiti za rekreaciju i punjenje energije za nastavak kolotečine.Nervoza u želucu mi se dešavala kao u  tinejđera kada ide na prvi spoj.Došao sam na šetalište oko18,00 sati kupio si jednu limenku piva i paket Orbita da smanji smrad poslije .Šetajući gore –dolje, tražeći njih dvoje,  nervozu sam izbio iz glave i otkidao na prolaznike koji su me uspoređivali s našim proslavljenim pjevačem Jaquesom,(možete pretpostaviti moj izgled, samo oduzmite od njega dvadeset deka i dobili ste pljunutog ja ).Tri sata su prošla ,ali Avalona i Lanu nisam sreo.Pri  povratku  kući bio sam sjetan i smiren . Drugi dan sam napravio istu rutu.Nervoza se   nije pojavljivala, ali sreće da ih sretnem  nije bilo. Sljedećeg jutra je dedi pozlilo. Strka koja  je napravljena nije pomogla jer deda je digao ruke od svog života, ljubav prema  pokojnoj ženi bila je velika i svaki dan poslije njezine smrti bila je lagana predaja. Onaj osjećaj ,kad vam ode voljena osoba bez pozdrava ,kad znate da ju više nećete vidjeti, niti joj reći volim te ,fališ mi,me je savladao.Suze jednostavno nisu prestajale. U svakom trenutku kad bi dolazili ljudi izraziti saučešće, bol je postajala sve veća i nepodnošljivija. Sjeo sam u auto, počeo voziti u nedefiniranom pravcu ,samo ravno ,daleko od mase rasplakanih ljudi.Odlučio sam otići do Osijeka da napokon vidim Lanu.Prošetavši po cijeloj dužini šetališta prešao sam na drugu stranu u nadi da ću je konačno sresti. U daljini se počela pojavljivati sjena retrivera i kretala se ispred neke ženske osobe .Pošto nisam bio siguran  kako Lana izgleda bio sam : da li da pristupim ili da kukavički okrenem leđa? Zlatno- žuta gromada dlaka i mišića  prilazila je velikom brzinom.U trenutku mi je riječ Avalon izletila iz usta ,na što mi simpatično zbunjena životinja priđe.Promrljao sam:A, ti si znači taj.Uhvatio sam ga za glavu, podragao,a u međuvremenu je stigla ženska osoba u trenerci i crnoj sportskoj majici. Bok, ovo je Avalon, pokazujući prstom prema retriveru ona zbunjeno klimne glavom.A ti si onda  Lana.Jesam, uzvrati.Pružajući ruku izvalim:Pa, super, ja sam Hrvoje.Na njezinom licu vidjela se zbunjenost, pomalo i stidljivost, ali nadimak koji sam joj dao sasvim je odgovarao njezinom izgledu.Ona je uistinu izgledala kao anđeo.Njezina savršena linija koja  se prezentirala pred mojim licem ostavila me bez daha.U osnovi, takvoj djevojci ne bih nikada prišao  jer ne bih imao muda, a jezik bi mi se spetljao i bez ikakvih problema ostavio bih dojam jednog prvoklasnog debila. No, s obzirom da sam imao podlogu od nekih osam mjeseci komuniciranja s njom, za divno čudo bio sam smiren i savršenovladao situacijom. Tuga koja me vodila današnjim danom dopustila mi je da u tim trenucima uživam i da budem sretan. Njezine pomalo grube crte lica,  koje su se sa smješkom  pretopile u jednu novu osobu ,
osobu koja može predstavljati savršeni uradak grčkih bogova,  osoba zvana Pandora.Pandorinu  vitku liniju nisam mogao tada vidjeti ,jer trenerka i majica bile su prevelike ,ali na jednim od sljedećih susreta,  kad nije bila pripremljena za sportske aktivnosti, nego večernji izlazak, njezina stražnjica  stajala je uspravno i ponosno ,a grudi koje su  se stopile s malim strukom pokazivale su svoju raskoš. Susreti koji su se dešavali uvijek su bili nabijeni jednom dozom požude koja je  ostala neokaljana  bjelinom prijateljstva.
Zvoni mi mobitel -prekriveni broj.