život s hrvojem

Vlasta
 
Sredina je listopada. Već je toliko zahladnjelo da sam morao obući kaput koji sam dobio od pokojnog djeda. Taj odjevni predmet bio mi je mrzak jer mi je bio broj manji,rukavi su mi pokrivali veći dio ruku, ali nedovoljno .Na prvi pogled se mogao  vidjeti dio mojih dlakavih ruku, no navikavši na taj izgled i svoju nezgrapnost, izišao sam iz kuće .Škodilak 136 ls Favorit me je čekao sa svojim zamrznutim vjetrobranskim staklima .Toliko nadrkan jednostavno sam prihvatio tu činjenicu te noktima ostrugao mali dio površine ,dovoljno da mi oči vide cestu . Jedvice upalivši auto( akumulator mu je bio već na izdisaju snaga), napravio sam  krug oko grada u nadi da će se češko sranje moći ugrijati, no danas su i Česi bili protiv mene  i vraćali dug za svaku glupost koja ih je zadesila tijekom hitlerovskog režima. Cigaretu sam  zapalio refleksno, ne obraćajući pažnju da mi je jedna već lagano tinjala u prepunoj češkoj pepeljari.Glava me je boljela od neispavanosti jer sam sinoć opet bio pijan sa svojim frendom .Još su  me pratili uzastopni filmovi koji su se puštali u mojoj glavi.Glavni protagonisti bile su Marina i Vlasta ,pa kratki dokumentarac o kroničnom nedostatku love, komedija o mom životu (život na kredu).Pogled mi pada na retrovizor ,gadi mi se lik kojeg vidim, gadi mi se  to neobrijano lice te umorne oči .Nisam zadržao  taj položaj, nego sam spustio oči na sat: pet i petnaest ;u pola šest treba  biti pred Vlastinom kućom. Grčevi u stomaku ne prestaju, a nervoza postaje sve jača i intenzivnija.Okrećem glavu ,iza sjedišta bi trebala biti boca pelinkovca koja je ostala od sinoć.Sjećanje me nesluži i nemam pojma koju ću količinu naći u njoj, ali nada i želja me  tjeraju da je nađem( ponekad se pitam postajem li alkoholičar).Vrh kažiprsta osjetio je glatku polusmrznutu površinu; istegnuvši se ,dohvaćam ju te u sebi mrzovoljno opsujem (a tu si ,mamu ti jebem), jer sam već lagano počeo gubiti volju za tim gorkim Badelovim uratkom. Dok sam se vraćao u pravovaljani položaj, tišinu je naglo prekinuo neki tup, ali razmjerno jak zvuk.Refleksno  sam zakočio, auto se ugasio,zaboravio sam  pritisnuti kvačilo .Jasno mi je da sam udario u bankinu ,stoga mi se nije žurilo da izađem van pa sam  istresao u usta veću količinu gorkog pelina te počeo razmišljati kako je krenulo, šta će se do kraja večeri još desiti.Upalio sam auto i odvezao se do Vlaste .Dok sam čekao da izađe van ,pogledao sam felgu.Od muke sam se nasmijao promrmljajući  nešto u stilu : evo,još jedna tema za svađu sa starim koji me je ionako u zadnje vrjeme dosta masirao.Naime, felga je bila zgužvana te sam se  čudio što guma nije izišla iz utora.Cinično razmišljanje ( kojeg sam u zadnje vrijeme imao na pretek) prekine Vlastin mačkasti glas:Pa, bok frajeru .Hrvoje se nasmješi i nesigurno izgovori :Bok,anđele. Inače, sve ženske tako zovem,  čisto da slučajno ne bih izgovorio krivo ime, što mi se prije znalo dešavati.Koliko god to bilo prepotentno od mene ,problem nisam mogao riješiti jer jednostavno ne mogu zapamtiti imena ,možda zato što sve ženske koje upoznam vrlo brzo nestanu . Vlasta nije bila neka ljepotica za kojom bi se lokalni frajeri okretali i balkanski fićukali,niti je bila zgodna ,na njezinoj majici se mogao vidjeti koji kilogram viška ,ali mi to nije smetalo, nije mi bilo važno-ona je za mene bila oličenje ženske seksipilnosti .Kao što je Riblja čorba pjevala˝ Ja sam se ložio na tebe ˝            ,tako sam se i ja ložio na nju još od osmoga razreda kad mi je dala prvi ,pomalo nespretan poljubac. Naš  život se nikada nije prepleo u pravo vrijeme,ili je ona ili sam ja imao neku vezu kad bi naišli jedno na drugo . Tako smo i ovaj put naletjeli jedno na drugo i ovaj put sam ja imao djevojku koju sam jakozavolio,ali je veza bila tek u počecima ,stoga nisam imao muda opet reći Vlasti da sam zauzet, a Marini neće biti ništa ,sve dok ne zna ništa. Poslije osmijeha i kulturnog pozdrava obgrlio  sam ju tako da su mi rukavi kaputa došli do lakta . Tek sam je  onda  počeo ljubiti ,prvo u čelo, a onda sam prešao na njene usne koje su bile premazane labelom od kamilice.Okus mi se toliko svidio da sam zaželio da taj trenutak traje vječno,no na moju žalost ona me ubzo prekinula, lagano odgurnula:” Frajeru,uspori malo, pred kućom sam ,starci me mogu vidjeti.”Znao sam da je to nemoguće jer je mrak odavno pao,a od mjesečine ostao samo trag na zvijezdama koje kao da govore doći će sljedeći mjesec. Sjeli smo u škodilak te se odvezli pred galeriju gdje je bilo otvorenje nove izložbe nekog poznatog slikara koji mi nije u životu značio ništa ,jedino sam  pizdio na njega jer sam znao da  majmun ima više novaca ,bolje izgleda,a ima i kaput po mjeri.Sva sreća da sam svoj kaput ostavio u autu,tako da sam izbjegao javnu sramotu. Vlastu sam primijetio pod svjetlima galerije, kako se izazovno obukla :bijela rolka od kašmira ,siva suknjica koja je pokazivala njene dugačke, dobro građene noge  koje su bile presvučene crnim najlonkama U to vrijeme prikazivanja  njene ljepote vrtio mi se film; jesu li ispod sive suknjice smješteni oni crni halteri koje sam joj kupio za jedan od njenih rođendana ?. Okrenuvši glavu prema meni skužila je da ju dobro šacujem, nasmješila se  i prokomentirala da nije lijepo tako buljiti u nekoga i da ne brinem ,tamo su.Osjetio sam puls između nogu i pomislio, samo mi još to treba Sva sreća, zgrabila me za ruku i dofurala do šanka gdje su se  točila skupocjena pića ,a ja sam zgrabio čašu bijelog vina koju sam strusio na eks. Po slatkastom okusu shvatio sam da je to traminac , zgrabio drugu čašu i ponio sa sobom jer me Vlasta odvukla do mase gdje je počeo pričati onaj s dobrim kaputom o nekim kompozicijama, postocima svjetla te kutovima prilaženja slici. Dok su svi otvorenih usta zjapili prema tipu s kaputom, ja sam očima naglasio konobaru da mi donese novu čašu s tramincem, jer sam i ovu brzo potamanio (i sam Nick Cave  je  otpjevao Brother ,my cup is empty) pa rekoh sebi ,nema smisla da je prazna. Tip s kaputom baš si je dao oduška i razvezao o svojim slikama dok sam ja zujao okolo, sve dok mi oči nisu naletjele na Vlastinu stražnjicu i njezinu sivu suknjicu.Položio  sam, kao neki dječarac, ruku na sivo platno i počeo ju lagano milovati .Vlasta se nije pomakla, ali se na njezinom licu vidjela lagana narajcanost i nelagoda. Stao sam pokraj nje ,ali sam se približio njenom uhu, diskretno ga liznuo i šapnuo: ajmo odavde. Nije ništa rekla, samo je očima naznačila da ostajemo neko vrijeme.Fala kurcu, tip je prestao labrtati i najednom se masa raspršila po galeriji.Nas dvoje smo ostali nepomični.Bilo  mi je glupo stajati na sredini,pa sam ,da razbijem šutnju, pitao svog anđela što ćemo sad . Napravila je pomalo sadistički izraz lica i rekla let´s mingl( ajmo se družiti). Stvar mi je bila logična, ali to nije bio odgovor  koji sam htio čuti, jedino što sam htio je da pokupim par butelja iz šanka, zgrabm Vlastu i odfuram je u svoje carstvo na vikendicu. Vikendica je bila moje mrjestilište,kuća užitaka, nimalo romantična soba s tri kreveta i spužvom na podu koja je služila kao dodatni krevet ,obložena lamperijom. Vonjala je po ustajalom zraku i prašini, ali je uvijek davala djevojkama jednu sigurnost i utočište gdje će one biti u zagrljaju sa svojim Hrvojem.Večer je prolazila ,mi smo pregledali sve uratke te sam i zaboravio na događaje sa svojom škodicom. Totalno sam zaboravio i novu djevojku Marinu. Vlasta mi je u ovom trenu pružala svu satisfakciju  željenja nekoga. Dok smo se, eto, mi ¨malo družili¨, ja sam već pomalo bio pripit što je i ona shvatila te prokomentirala: uspori malo, trebat ćeš me poslije voljeti Sama njezina izjava totalno me napalila što se vidjelo u mojem međunožju prekrivenim kopijom lewisica iz Arizone .Odlučio  sam da njezino odugovlačenje treba malo pogurati ,stoga sam odjurio do šanka gdje sam isciganio jednu butelju vina .Barmen  se nasmijao kao muškarac muškarcu sa znakom odobravanja  te je prokomentirao:sretno frajeru. Ponovo se pojavio moj naglašeni cinizam te  sam prokomentirao: tu više nije potrebna sreća stari moj, stvar se već dugo odgađala, ali usvakom slučaju hvala za butelju.Zagrlio  sam Vlastu koja je došla do mene spremna za polazak i rekao: e ,sad dolazi moje vrijeme. Dok smo se vozili u bijelom Čehu, priča je krenula o slikaru, kako je zgodan i markantan ,ali i kako me živcira, te sam pokazao svoju ljubomoru koja je Vlasti bila simpatična. Vožnja se činila vječna jer se jednostavno nisam mogao opustiti i prihvatiti činjenicu da ću napokon voditi ljubav s djevojkom koja je bila u mom životu toliko dugo, samo nam vrijeme nikada nije bilo naklonjeno. Poslije desetominutne vožnje stigli smo do mog vrlo važnog objekta. Ulazak u vikendicu nije bio jednostavan jer su bile postavljene barikade koje su služile za odvraćanje slučajnih prolaznika zvanih lopovi, a  i stolarija je bila vlažna od premazane sirove nafte, tako da se moralo dobro paziti da ne bi ponio neki suvenir kući na svom odjevnom predmetu. Vlasta me čekala u autu ;dok upalim grijanje,glazbu na starom radiokazetofonu s jednom glavom marke Futachi i koju svijeću.Pogledavši u prostoriju, igra svjetla koje su pravile svijeće dočarale su sobu  vrlo romantično.Nisam  bio siguran koliko sam se dugo zadržao u njoj, možda  se  ona uplašila biti sama u autu ?Svojim  tihim koracima došuljala se iza mena, obgrlila me oko struka (vjerujem da joj je taj čin predstavljao problem s obzirom na moj veliki obujam stomaka i njezinih kratkih ruku), no nije me to zamaralo, nego blago uplašilo jer nisam čuo njezin dolazak. Jesi li zaboravio na mene ili te je možda strah?(Naravno da me je strah, upravo ću voditi ljubav s djevojkom koja me progoni godinama),ali nisam ništa prokomentirao . Mjesečeva sonata gospodina Beethovena davala je ugođaj koji nijedan današnji glazbenik ne može napraviti:ugođaj za obljubiti djevojku, za igru prstiju po njezinom tijelu. Koliko god da sam želio ići laganim koracima, milovati njezino tijelo, promatrati njezine pokrete…to  je bilo nemoguće; dugogodišnja strast nije dopustila polaganu predaju ,.tjerala nas je da iskoristimo svaki trenutak, probudila je u nama životinjske porive koje nismo mogli kontrolirati .Orffova Fortuna samo je stimulirala jače i energičnije pokrete koji su nas doveli do dugoočekivanog trenutka. Vino i divlje vođenje ljubavi dovelo je Vlastu do sna , a mene do kombinacije sreće i osjećaja grižnje savjesti jer sam upravo učinio svoju prvu prevaru. Sjetio sam se gospodina Murakamija i njegove knjige gdje punac i zet govore o njegovoj kćerki i njihovom braku. Stari lav imao je iza sebe dosta žena i probdjevenih noći u tuđem krevetu , nije htio popovati zetu o njegovom načinu života i održavanju braka , nego mu je samo rekao: «Potrebno je imati ljubavnicu ,ona obogaćuje brak, trudiš se oko svoje žene  .Bitna stvar je da vodiš ljubav sa svojom ženom minimalno tri puta tjedno, nikad nemoj doći poslije dva sata ujutro i nikada se nemoj izvlačiti na svoje prijatelje » Možda je čovjek u pravu, ali mene je počela hvatati nervoza koja je bila prekinuta pogledom na Vlastu u dobokom snu . Nedugo poslije sam zaspao. Vrlo vruć i težak zrak probudio me iz sna. Pogledavši  kroz prozor vidio sam da je svanulo ,sunce se probijalo kroz zaprljane prozore , a ja sam bio  sretan i zadovoljan. Kutija tvrdog pakovanja cigareta koja je samotno stojala na stolu zvala me je da otmem jednu družicu iz skupine bijelo naranđastih štapića.U zadnje vrijeme  razmišljam da prestanem pušiti ,jutarnji kašalj i financijsko stanje teraju me na razmišljanje, ali nikako da se  odlučim na taj korak. Lagano sam ustao iz kreveta ,izvukao jednu družicu,zapalio i izišao  van gol ko od majke rođen (nisam se zamarao hoće li me netko vidjeti),  jedino me listopadsko jutro natjeralo da ogrnem kaput. Lišće je napola otpalo i zaključak je bio da je sezona vikendice za ovu godinu završila. Nervoza je otišla u nekom drugom smjeru, a meni je ostala velika doza zadovoljštine. Napola popušena cigareta nije davala ugodan osjećaj ,stoga sam ju bacio, popio gutalj vina kojeg nam je donirao konobar, uzeo mentolov bombon da ublažim smrad iz usta,ušao u sobu gdje je usnula ljepotica bila u završnoj fazi slatkih snova. Ušao sam u krevet ,nisam se trudio biti oprezan da je ne probudim jer sam htio da se probudi ,da  ju obljubim i da ponovo budem u njoj.Počeo  sam joj ljubiti noge ,svaki njezin prstić, svaku njezinu izbočinu. Bach-ov  Air određivao je moje pokrete, jačinu mojih poljubaca. Stigavši do malog ožiljka pokraj koljena probudila se i prokomentirala :To sam zaradila prošle godine na moru, skačući s nekog grebena . Dobro jutro ,moram priznati da  imaš lijep način buđenja . Ufurao sam se u ulogu sluge, stoga nisam ništa odgovorio, već nastavio ljubiti,stigavši do međunožja koje je bilo dosta vlažno.Nastavio  sam vršiti oralnu zadovoljštinu( poboljšano mentol bombonom)koji je još uvijek bio u mojim ustima, stoga smo stimulirali trenutke vrućine, prelazeći na trenutke hladnoće . Ubrzano disanje i  kratki jecaji prekidali su tišinu vikendice , a meni povećavali želju da budem u njoj kao prošle noći. Za razliku od sinoć ,jutarnje vođenje ljubavi bilo je u laganom tempu ,pružajući svakom pojedinom filingu svoj trenutak. Počinjem li se zaljubljivati ?Neznam ,ali lijepo se osjećam,toliko lijepo da se ne želim vratiti u realnost,  monotoniju svakodnevnog radnog dana ( Možeš li me zadržati, i želiš li me zadržati ?). Volim kad me tu ljube,otkud to znaš?Ne sjećam se da sam ti rekla za to mjesto,nemoj se zaustavljati .Poslije primanja i davanja samih sebe neizbježan vrhunac je stigao Ostali smo ležati obgrljeni bez ikakvih riječi ,sve je bilo jasno, a opet ništa nismo znali. Vlasta je prekinula šutnju i rekla da ide za tri dana u Beč odslušati jedan semestar predavanja o jezicima jer je studirala engleski i njemački (znao sam da postoji nekakva kvaka ),nikada ne može biti crno i bijelo, uvijek se boje pomiješaju,uvijek nastupi  nijansa sivila. Ja sam svoje sivilo, odnosno vezu s Marinom odlučio ne prezentirati, smatrajući da je ovo samo nebavezan sex kojeg smo oboje trebali , dugogodišnje odgađali(kako sam se zajebo ). Ta informacija mi je dobrodošla budući da sam dobio tri mjeseca gratis da riješim sam sa sobom što želim . Predložio sam da ostavimo ove osjećaje kakvi jesu ,te ćemo odlučiti kako dalje kad se vrati. Nakon par dana Vlasta je bila u busu krenuvši u .Wienu. Poruku koji je državni mobilni provider zaprimio bila je: Nemoj me zaboraviti i molim te, piši. Kao što i sami vidite nisam ju do dana današnjeg zaboravio,a tu i tamo sam napisao slatkorječivo pismo koje je iskazivalo moje osjećaje,i sam Casanova bi se postidio tim odabirom riječi u koje sam uistinu vjerovao,ali problem je još uvijek bila  veza s Marinom. Rješenje je bilo jednostavno, treba ostaviti jednu od njih dvije . Koja bi bila prava ?Odluku  još i sada ne znam, jer sam tijekom vremena izgubio obje(ah, to sjedenje na dvije stolice). Izgleda da stariji ljudi znaju o čemu pričaju jer sam ja tresnuo s obje. Početak s Marinom je bio buran ;sad me želi ,sutra više ne ,pa me nakon par sati opet voli ,ja ponovo sretan ,malo smireniji i s manjim obujmom grčeva u stomaku.No tijekom vremena je uvidjela koliko mogu voljeti i biti dobar, stoga je moj nedostatak ,odnosno višak tjelesne mase, kompenzirala ljubavlju koju je dobivala od  mene. Tako su se kockice u našoj vezi posložile i poprimile pravu formu veze (bar sam tako mislio ,dok nisam saznao da je postojao jedan gospodin ,da ne kažem učvršćivač veze, koji je ispunjavao potrebe moje voljene Marine).Nakon tri mjeseca pojavila se Vlasta s puno ljubavi i pretpostavkama da će se naše vođenje ljubavi izroditi u vezu (kako sam joj sjebao cijelu koncepciju).Sva sretna, zaljubljena u svog Hrvoja, dojurila je do mene na posao.Bez ikakvih riječi strpala mi je jezik u usta, počela mrsiti kosu i moju jadnu pamet.Odmaknuvši se od nje, te pogledavši njezine zaljubljene oči, shvatio sam da nešto ne klapa;osjećaji nisu obostrani.U vrijeme njenog izbivanja odlučio sam ostati s Marinom,a u ovoj priči će Vlasta izvući deblji kraj.Riječi su počele same navirati,bez dogovora s mojom glavom.Naravno, iskren nisam mogao biti.Vezu s Marinom nisam htio priznati,jer bi ju to samo još više slomilo.Laži su krenule same po sebi. U međuvremenu sam se zaljubio.Onaj sex je bio nadoknada za sve godine odgađanja,a pisma su bila tek djelomična istina.Pravu istinu nisam htio napisati da joj ne uništim ugodan boravak u Beču.Nije ni dopustila da iznesem sve laži ,okrenula se i otišla u meni nepoznatom pravcu.Gad ostaje gad, što drugo reći.Poslije posla sam svratio do svoje ljubavi,sretan i tužan,jer više ne mora nijednoj  lagati.Pošto nisam najavio da ću navratiti,uletio sam u nezgodan trenutak.U Marininom stanu je bio učvršćivač veze( svima nam je bilo neugodno),stoga sam se okrenuo, i šokiran današnjim danom,svratio do trgovine,kupio sixpac piva,litru pelinkovca,otkotrljao se do vikendice gdje je sve i počelo.Sretan što je petak,.jer se s kupljenom količinom alkohola neću moći vratiti kući,a sutra ne moram na posao.Počeo sam se liječiti.Kombinacija piva i pelinkovca rezultirala je klasičnim oduzimanjem s povremenim naletima emocija,a bujice slanog sadržaja slijevale su mi se niz obraze.Neki kažu da muškarci ne plaču,tko zna,možda sam još uvijek dječak koji ne želi odrasti i prihvatiti poneku odgovornost koja dolazi s godinama.Liječenje  je u tijeku,u daljoj budućnosti se ne nazire ozdravljenje.