Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

 
Mrzim ići kupovati. Kupovati bilo što.Zato godišnje imam tih par dana kada se zaletim u šoping i pokušavam nekako na mentalni popis logički poslagati stvari koje trebam, tako da što manje bauljam po trgovinama.
Najviše mrzim kupovati odjeću. Svo ono hodanje, pa isprobavanje, pa štima-ne štima, pa opet hodanje, pa još isprobavanja.Sjetio se kako bi bilo OK imati mogućnost printanja odjeće. Ono, sjediš doma i imaš uređaj u koji bubneš nacrt onog što želiš, on to sreže, sastavi, a kada se hoćeš riješiti stare odjeće, samo ju staviš u spremnik za reciklažu, a od tamo se stvara materijal za ovo novo.
Idealno, daklem, nemoguće.
Daklem, treba drugi način. Upadneš u trgovinu, navučeš na sebe nešto k'o jako usku majicu i staneš pod 3D skener. Majica na sebi ima one referentne točke preko kojih 3D skener uzima oblik tijela, prikaže to na ekranu i na izbornicima sa strane ponudi trenutni izbor onog "NačemuĆePederiZaraditiOveGodineNaBudalama", kraće rečeno - što je u modi.
Napredni model, nakon skeniranja napravio bi holografsku projekciju izabranog direktno na tijelo.Mašinerija u prostoriji iza trgovine brzo naštanca odabrano, kao onaj printer gore.I sve gotovo za 15 minuta.
Nda, toliko mrzim šoping odjeće, da mi je teško ući u trgovinu, promrmljati pozdrav ovisno o dobu dana kroz nos i reći "XL".
 
Tool - Vicarious.mp3

E baš neću komentirati zadnji log nego ovaj. Eto, baš.. iz principa nekog. Samo ne znam kome taj princip ide u korist al eto. :D

hm...morat ću ja tebe u shopping uzet sa sobom da ti pokažem kak ja radosno to radim, možda par caka naučiš pa i ti poslije budeš sretan za vrijeme shoppinga:))