moje misli

Čuj kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči,
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj,odmahni lijevom rukom,
daj odmahni desnom rukom i odlučno,
čvrsto kreni za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema,
taj tvoj put bez putokaza,al*znaš:
to je tvoja cesta što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta za drugoga.
Zato brodi!
Ako ipak nekad negdje na ludi kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš,nemoj zato da se smračiš,
već,molim te,junak budi,ko da ništa bilo nije
pa nastavi svojom cestom još oštrije nego prije.
A kad ti je zbilja dobro,kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu,i nemoj se praviti važan.
I nastavi svojom cestom,niti lijevo niti desno.
Po širokom hodaj usko,a napni se kad je tijesno.
I jednog češ dana stići na kraj samog tvog puta.
Tog češ časa možda biti bez cipela i kaputa,
al ćeš znati što si,tko si,i koliko zbilja vrijediš.
Da si netko samo zato,što jedino put svoj slijediš.