Mirišući smilje...
Odlazim u mjesto gdje sam prvi puta okusila more, tu silu koj me fascinira, a u istom ne privlači u tolikoj mjeri da bi sama odlučila poći u njezina njedra. Čitavo djetinstvo oglušila sam se njenom zovu i uživala u blagodatima šumaraka, potoka i jezera kojima sam težila, kako bih ispunila vlastitu želju za slobodom. Vragolasti osmijeh radije je putovao na selo gdje me svaki dašak vjetra vraćao u vrijeme kada su moji preci igrom zaboravljali bjedu i siromaštvo u kojoj žive. Svi putevi su se činili poznatima i svako skrovito mjesto kao dio mog postanka. Bila je to bajka koju sam čutila.
21.06.2007. u 15:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
sad ces ga drugi put okusit.
Autor: ah_bez_veze | 21.06.2007. u 15:30 | opcije
smilje ili magarus.... čak je i ljekovit:)))
Autor: outlawica | 21.06.2007. u 15:38 | opcije