Mirišući smilje...

Odlazim u mjesto gdje sam prvi puta okusila more, tu silu koj me fascinira, a u istom ne privlači u tolikoj mjeri da bi sama odlučila poći u njezina njedra. Čitavo djetinstvo oglušila sam se njenom zovu i uživala u blagodatima šumaraka, potoka i jezera kojima sam težila, kako bih ispunila vlastitu želju za slobodom. Vragolasti osmijeh radije je putovao na selo gdje me svaki dašak vjetra vraćao u vrijeme kada su moji preci igrom zaboravljali bjedu i siromaštvo u kojoj žive. Svi putevi su se činili poznatima i svako skrovito mjesto kao dio mog postanka. Bila je to bajka koju sam čutila.

21.06.2007. u 15:29   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

sad ces ga drugi put okusit.

Autor: ah_bez_veze   |   21.06.2007. u 15:30   |   opcije


smilje ili magarus.... čak je i ljekovit:)))

Autor: outlawica   |   21.06.2007. u 15:38   |   opcije


Dodaj komentar