meskalin (posveta pomaknutom umu)
dok bosih nogu hodas oblakom ranjavaju te kosti 'posrnulih' andjela,..ocita laz da svi doticu dno. krila su im spaljena,udovi osakaceni,ocne duplje stravicno vriste sjecanja,usta..usta su im nestala,meki oziljak spajanja.
naginjem glavu kroz maglu,promatram ljude..bacam na njih kosti,spaljena krila,podsjecajuci ih koliko su sretni..koliko su sretni sto imaju izbor veci nego je meni dopusteno.gledam njihova mutava lica,lazan smjesak na licima,zlo u ocima.. taj piskutavi,iritirajuci ton para zivce..
negdje,tamo, skriveni od pogleda,moraju postojati ljudi zbog kojih i danas andjeli daju svoj zivot u zamjenu za ljubav..inace,sve ove kosti koje me okruzuju,bile bi samo jadan spomen na ljepotu..
ljepotu zvanu zivot
02.03.2004. u 19:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
hmMm, samo ovo..i like it..
Autor: LemonJelly | 02.03.2004. u 19:33 | opcije
previse ruznih slika, daj nesto ljepse kao i do sada...:((((((((( ne cerim se
Autor: PetiElementZg | 02.03.2004. u 23:49 | opcije
nisam se usudio priznati da ste mi otrgli mesqalida od usta,o zhivote!
Autor: melqart | 05.03.2004. u 17:30 | opcije
a Ti PetiElement, znash di Ti je mjesto?
Autor: melqart | 05.03.2004. u 17:32 | opcije