..Živjeti život..

..Jutro je bilo grozno..kao i svako poslije ludih i dugih noći.. Odlazimo na kavu u centar jer Nesa ima nešto za obaviti, pa komentiramo prošlu noć u detalje.. Opet, po običaju, nismo uočile nijednog truda vrijednog tipa.. Svi neki, kao, mrze sponzoruše, a jedva čekaju da ih takva pogleda, namigne, nasmije se, a oni da im plate cugu i nakon par minuta obostranog odmjeravanja, izađu zajedno, a onda se nakon malo više minuta vraćaju, ali ona više nije u izdanju „sišla sam s modne piste“ ili „ja sam turbo folk kraljica“...ali nije ni to bitno.. Važno je da su svi dobili što su htjeli.. I tu se mi smijemo tim mojim provalama, kad ugledah..hm hm hm... Frajera koji bi po fizičkim obilježjima odgovarao profilu mog „frajera iz snova“.. Ostajem zatečena, gledam ga, ali ništa ne govorim.. Cure komentiraju neku gospođu sa smješnim šeširom i još smješnijim cipelama.. On se približava, i pogledom traži slobodno mjesto na terasi, kad .. .. dođe do našeg stola i pita Lenu poznaju li se od nekud.. Njoj sinula za nekoliko sekundi, ja zabijem glavu u novine i kao čitam.. Lena i dotični pričali su par minuta, a on joj govori kako mora ići, ali neka mu se javi za kavu, jer ide doma ovaj tjedan.. Ja, onako bezveze pitam, tko je tip i od kad se druži s frajerima koje Nesa i ja ne poznajemo.. A ona će meni – dobar, ha?? Pa ono, nije loš...ali su me prokužile nakon par minuta jer moje zanimanje je valjda postalo očito.. Lena mi je na putu do stana rekla sve što zna o njemu i da će mu dati moj broj, pa kada bude ovdje da se vidmo..

Ukratko, frajer nije iz Lijepe naše, ali je blizu.. Ondje gdje živi, poprilično je javna i poznata osoba, iako sam ja prvi puta u životu čula za njega i vidjela ga.. Ima 28 godina i solo je.. To su Lenine informacije..

Došla sam doma, pripremala neke stvari za faks, ali nekako sam mislila na tog frajera.. Ono, skenirala sam ga.. I to je nešto, s obzirom da se i to rijetko događa i nemam vremena nekoga i zamjetiti tako na prvi pogled, jer uvijek negdje žurim.. Onda su mi misli odlutale negdje drugdje.. Mislila sam na osobu koja mi je s vremenom postala poprilično draga, ali nisam mu dala priliku da „dođe“ do mene.. i uvijek nekako pobjegnem.. Ne želim nikome davati lažne nade, buditi neke osjećaje i tražiti nešto što sama ne mogu ili nisam u stanju pružiti..
A sada se tako osjećam..

...što se tiče Leninog frenda, razmišljala sam, možda je bezveze uopće nešto započinjati, jer nisam tip za veze na daljinu, i ne znam kako bi to uopće funkcioniralo.. Previše razmišljam unaprijed, znam, ali u oblacima sam... To je opravdanje za ovakvo ponašanje.. hehe

u svakom slučaju,veza na daljinu je dobra prilika protiv bijega jer ionako nemaš kuda pobjeći..a možeš bježati...enivej...ma daj..sam uživaj..:-)))