all_or_nothing

Najboljih stvari najteže se dokopati.Objektivno,za sve postoji zamjensko!Ali,subjektivno,ništa nije kao najbolje...
Za savršen recept potreban nam je smuđ od 2 kg.Nije problem?Ha...Prvo,treba nagovoriti starog da te vodi na pecanje još dok si mali i ne znaš plivati i dok prirodu osjetiš vlastitim čulima i instinkti nisu zamagljeni i obmanuti raznim TV emisijama snimanim po ZOO vrtovima.Onda moraš biti uporan i svaki slobodan trenutak provoditi na vodi skupljajući iskustva.Već nakon 10-ak godina znat ćeš gdje se smuđ krije i što najviše voli te kako ga prevariti i uloviti...Most important thing je da nisu svi smuđevi isti.Samo je jedan dunavski!Savski smrdi po nafti,ribnjački po mulju a dravski nisu normalni...
Znači,ustajanje je oko 3 ure i full gasom do Aljmaša i ako ti nisu ukrali čamac u međuvremenu,pustiš se Dunavom oko 7-8 km pozdravljajući prvu svjetlost i sunce na istoku.Wow!To ni Neruda ne može opjevati koliko prekrasno izgleda...Zaustaviš se kod panjeva gdje smuđevi odmaraju i tiho,tiho,tiho pregledaš po čamcu što si od alata ili mamaca zaboravio ponijeti...Uvijek je to najvažnija stvar kako bi čika Murphyjev zakon bio ispoštovan...Nema veze jer improvizacija je nešto što s godinama moraš naučiti...
Kad upotrijebiš sve znane i neznane trikove ribolovne vještine shvatiš da su smuđevi i dalje pametniji od tebe i neće pa neće zagristi baš ono što im ponudiš...Razočarano,ali ne i nezadovoljno,navečer počneš pakirati pribor i baš tada obično priroda nagradi trud i smuđ dođe...Drhtavim rukama od lovačke strasti zaboraviš sve što si ikad znao i boriš se sa ribom instinktivno i doživljavaš sve kao da gledaš nekog drugog da to radi...Ponekad i uspiješ.Bijeli trbuh prelijepe ribe naoružane oštrim zubima podsjeti te na nešto drugo i smješak ti sam dođe od usporedbe sa lijepim i opasnim u muško-ženskom svijetu.
Nježno skineš udicu i smuđa vratiš u vodu.Protrneš od zadovoljstva kad mu bljesnu staklaste oči i trzne repom špricajući te u znak zahvalnosti što si ga pustio.
Onda odeš natrag do Aljmaša i kod Jumbe kupiš smuđa od 2 kg...
Ako uspijete nekog nagovoriti da smuđa očisti umjesto vas riješili ste najveći problem.
Zatim vrganji.Ima ih ali ih se teško dokopati.Stari su pričali da se nekad moglo naći puna seljačka kola za jedan dan i to tu,u šumarku iza kuće...E sad bauljaš po šumama Papuka ili oko Borovika a ako si ćorav poput mene ništa ni ne nađeš...Nekako je najbolje povesti nekog tko zna gdje spavaju i kad ih pronađe napiti ga u birtijama na putu doma tako da zaboravi kako se zove a ne na korpicu sa vrganjima u gepeku...Sutra se praviti lud muškarcima i nije teško...
Nije loše ni upucavati se jednoj sa iskrice mada meni ne uspjeva...Mjesecima se već trudim srušiti ju za sušene vrganje ali uzalud...Čak sam i kulen probao mijenjati za vrganje ali ženama se sutradan nije teško praviti ludom...
Ako imate nekog na selu napravite s njima robnu razmjenu i neke šarene klikere i noževe te kašmirske marame mijenjajte za pravu domaću rajčicu,luk i papriku...Ako su vaši rođaci evoluirali od razine indijanaca i postali članovi Seljačke stranke ne trudite se i odite u Billu...Je zamjenski ali uštedjet ćete živce...Ti se ne daju prevariti i njima su svi stalno dužni...
Ipak,ako ikako možete,iskoristite njihovo gostoprimstvo i,kad vas kurtoazno pitaju jeste li gladni,recite da jeste i da bi baš mogli domaće,suhe slanine koju skrivaju u zaključanoj pušnici.Nikad vas nitko neće odbiti ako lijepo zamolite...Osim žena,ponekad...
Kad se domaćin nakratko okrene strpajte komad slanine u džep...Brzo,kao kad ste krali šećerne table po policama trgovina dok ste bili mali...Obavezno nahvalite klopu koju ste od domaćina dobili...Iz pristojnosti odbijte kavu ali pravi razlog je masno koje se već nazire iz džepa u koji ste strpali slaninu a ne želimo biti ulovljeni,ne?
Sad,kad imamo sve sastojke,pošaljite nekog u videoteku po DVD onog Olivera,golog i mršavog kuhara...Pogledajte kako su najbolje stvari jednostavne i kopirajte,ako ikako možete,njegov šarm jer komadi padaju na to.Ako ne ide iz prve možda niste ni talentirani pa komade odvedite u neki skupi restoran i poklonite im ruže i dijamantni prsten...Jedno od tog sigurno prolazi...Ako ne uspijete ni jedno ni drugo odite na pecanje,kao ja...
Konačno recept:
Smuđa napunite povrćem,sušenom slaninom i vrganjima.Zašijte mu trbuh i pazite da se ne ubodete.Položite ga u vatrostalnu posudu u koju ste stavili malo maslaca i opkolite ostatkom povrća.Nakon 40 minuta u pećnici na temperaturi koja nemam pojma kolika je jer je riknuo termostat,over and out...Poslužiti uz bijelo vino.Meni Pinot sivi najbolje legne ali to je zato jer jedino se njega jeftino dokopam...
Začini koji idu su tajna.Sad bi vi sve...Eh...

hahahahaha vis kaj ti je pravi kuhar!...blago onoj kojoj ti kuhas!;))

biliv mi, i ovo je bilo dosta :))) hehe, ti ne znaš jednostavno napisat recept, ko Tanja??? :))

objektivno ... i ja bi tu svašta izmijenjala. mnogo ne volem tu riječnu ribicu ;-)))

luna, moj recept može svatko isprobati, ali ovaj vrijedi samo uz kuhara u paketu. :))))