moje male životne pričice

danas putujem u Umag i nije lako ostaviti sve ovdje na neko vrijeme,ali što se mora nije teško... idem tamo zbog sebe, zbog svoje egzistencije... ivica se naravno nije javio... a kao on mi je najbolji prijatelj i to me ubija u pojam... sad znam da mu apsolutno ne značim ništa, ali dok ovo pišem, printam njegovu sliku koja će me za vrijeme puta baciti u još veću depru... sutra je novi dan... valjda će mi stvari djelovati bolje... najjače je to što se on mene sjeti onda kad on nešto treba, a sad kad ja trebam samo zagrljaj ili ma samo da mi kaže sretan put, on to ne može napraviti... ma on je kreten... ali to smo već zaključili... samo pitanje je kako sam ja mogla nekog tako krivo procijeniti... mi smo najbolji prijatelji samo kad to njemu odgovara... uglavnom, sutra sam u Umagu, možda tamo dođe i moj mali, pa valjda ću uspjet ivicu izbaciti iz glave...

slatki... sretan put i dobar provod!

ma molim Te,ta nije on vrijedan Tvoje tuge,tko ga sljivi i neka ide u jarca

možeš naći i boljeg od njega ...

thanks! evo vi me uopće ne poznajete pa mi želite sretan put... H V A L A

Ma daj.. ne treba za takvim žaliti.. živi svoj život.. znaš da moraš.. radi to kkao najbolje znaš.. valjda ti je jasno da u današnje vrijeme svatko gleda sebe, i sam sebi je bitan.. zalosno ali istinito..
i zato, gledaj ispred sebe , digni glavu.. i sretan put!! :-)