all_or_nothing

Još jedan čudan dan.Možda zato jer ustao sam prije sunca,kavica me već čekala a posao za današnji dan bio je čista zabava i osobna korist.Volim raditi sam.Voziti brzo.Volim kad me prati glazba i kad je dan u ritmovima koji mi odzvanjaju u glavi.Volim i flashbackove koji luduju od jednog briljantnog trenutka do drugog a meni zamrznu osmijeh na licu kao u luđaka koji se smije i na šarena vrata.Boli me uvo ako me čudno gledaju.Ako im je i čudno smješkaju se jer smijeh je zarazan kao i zijevanje.A nemaju pojma da nisam baš sasvim lud nego se sjetim scene iz filma "Diggstown" i posljednje rečenice filma kad James Woods kaže starom frendu sa kojim je uspio namjestiti zvrčku cijelom jednom gradu:"You know...What you did today...It can't be done."A frend mu je,za okladu,pobijedio 10 najboljih boksača tog grada u 24 sata...Ili se sjetim scene iz filma "Lopovi,ubojice i dvije nabijene puške" kad oni napušeni klinci,koji uzgajaju travu u podrumu i uspjeli su skupiti 2 000 000 USD od te kućne radinosti,satjerani uza zid od pravih mafijaša i pod bjesomučnom paljbom odluče ipak upotrijebiti silu i obraniti se,uzmu zračnu pušku i pogode mafijaša u vrat a drugog u koljeno a ovi padnu kao gromom pokošeni sigurni da su već mrtvi...Mislim da sam na tu scenu zamalo umro od smijeha...Je,Guy Richie...Nije Madonna ni blesava...Pa mi istog trenutka novi hint donese sjećanje na "Live To Tell" i prekrasnu baladicu uz koju sam se jednom zaljubio.Pa me sjećanje na tu zaljubljenost vrati na vrh one zgrade u kojoj je Cruz izjavila Cruzu "Maybe in next life...Kad oboje budemo mačke" i koljena mi klecnu jer nešto me uspjelo dotaknuti barem na trenutak...Samo trenutak,ali nezaboravan...Pa me podsjeti visina zgrade sa koje je Cruz skočio na dan kad sam se popeo na vrh Velebita i feeling pobjede i nevjerojatnog zadovoljstva i ispunjenosti...Pa me feeling pobjede podsjeti na ponos kojim sam zračio kad smo završili Bljesak i Oluju...Pa se sjetim dana kad je u moj life ušetalo zlatno štene i zarobilo me do smrti...Pa se trenutak izgubim i zamislim zašto ne mogu pronaći ljubav...Pa isti trenutak na radiju počne pjesmica grupe Fugees koja ide nekako:"Ready or not...Here I come...You can't hide...I'm gonna find You..."I sjetim se kad sam u boroletama,prljav od kupanja na Kopiki,sa sunčikama na očima ušetao u salon i kupio auto a ulickani prodavači me blijedo gledali...I sjetim se cure za koju nikad ne bi rekao da ima sise kakve je imala a valjda i još ima...Pa Italija u koju sam otputovao da vidim svijeta sa 17 i bez putovnice i para...Jooooj a tek tulumarenje i najvažnija sporedna stvar na svijetu u luuuudo i nezaboravno doba svjetskog prvenstva i Šuker kojem sam dva puta prodao "tunel" u tri sekunde kad smo bili mali...Ova priča danas nema kraja...
Još,Luna?Još,Yoni?Sjetio sam se kad smo krali rakiju po seoskim podrumima da napijemo čuvara polja lubenica i ubijemo se od božanskog povrća(da,nismo tada znali da je povrće...znali smo da je doooobro i to nam bilo dovoljno)...Pa kad sam joj zaključio peticu iz likovnog jer plakala je zbog jedine ocjene koja nije bila najbolja i kad su me ulovili a ona me branila...A i podsjeti me jedan komentar na prvog šarana od oko 5 kg kojeg sam ulovio i pustio...A kad sam za jedan Božić na -25 drhtavim rukama palio šibice i pucao pravi pravcati vatromet i cure vrištale od spektakla svjetla i zvuka...A kad sam prvi put noću zaronio u kristalno čisto more prepuno boja i oblika koje ne možeš registrirati danju...A kad su mi u tri tjedna dali tri puta da rješavam test inteligencije i to svaki put isti pa faca doktorice koja je mislila da sam najinteligentniji na svijetu a ja se pravio važan do zla boga...Pa moj stari kako se ošamario po čelu kad je čuo da sam za jednog kunića dao dvije njegove plaće...Ili kad me ulovio da pušim pa pridike:"Ajd što pušiš,al' kud Marllboro sine?Pa nisi ti Rockfelerov sin..."A tek dan kad sam dobio prvu plaću i uspio isti dan dužan doći doma...A kada sam ju odveo u zoološki baš kad je mladi bizon uspio zbrisati iz kaveza i ganjao nas po stazama...A kad su njih dvije skockane za izlazak morale gurati mene i frenda u "četvorki" da upali...I kad smo ih,za nagradu,odveli u kino gledati crtani...Ili,kad se u staroj ladi više nikako nije moglo podići sjedalo a stari joj za pola sata ide s tom istom ladom raditi...A tek maturalna ekskurzija u Poljskoj i kraljica...A frendov stari koji nas stavio u auto i rekao da nas vozi kod doktora da nas pregleda jer imamo skoro 30 godina a nismo se oženili...A nećaka koja je na grobu nekog muslimana,alah mu podario vječan mir,na čijem je nadgrobnom spomeniku bio isklesan mjesec pitala je li taj čiko umro po noći?A tek bakine gužvare s makom...A prvi poljubac...Ma joj...Ovaj dobar feeling danas nema kraja...Ide proljeće.

Da je ovaj dan riba, bacio bi ga natrag u more.

igra se skrivača! ali pronaći ćeš ju :)

joj, daj još :))))

lijepo.kao i obično:-))

sjajno...trebao si mastaviti...:-))

hehe, all:)))))) ali si stvarno stao baš kad ne treba:)))))))

budem napravio seriju od ovog dana.:-)))

jedva čekam nastavak:))))))))

Nisam vec dugo procitala ovako nešto dobro, imaš ti žicu, ajd nastavi :)