boca pocetka, boca kraja
sjedila je na sofi iscrpljena od zivota
u ruci joj zamrljana boca jeftinog konjaka
i napola zapaljena cigareta
ispred nje pepeljara puna opusaka
stara majica napola rasparana
ispod nje na grudima osusena rana
od prije neki dan
alkohol je izlazio iz nje
mrzila je sebe a voljela njega
covjeka koji je godinama unistava
usporava na sve moguce nacine
a ona sve trpi popusta u svemu
ostavio ju je samu u prasnjavom stanu
nakon visesatne borbe dviju dusa
u kojoj je ona kao i uvijek gubitnik
svaki put nakon fatalnih okrsaja
posegne za bocom nije bitno cega
svaki dan svaki mjesec svaku godinu
tada bi zaboravila na bol koja joj
unistava ono malo srca sta je ostalo
te konacne veceri kad su se vrata stana
zatvorila i on otisao uzela je posljednju
bocu posljednju nadu koja joj je
znacila spas u tome krugu pakla
polila je sve iz nje oko sebe i
za kraj zadnji gutljaj je ostavila
za sebe da zadnji put osjeti bar malo
srece koja ju je ostavila onoga dana
kad je on usao u njezin zivot
osjecala se uzviseno graciozno
udahnula je zadnji put taj pokvareni
zrak koji je kruzio sobom i baci
sibicu iz ruke s zadovoljnim smjeskom
konacno je pronasla svoj mir
i svoju srecu
27.03.2007. u 18:45 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara