Sanjarica

Ljudi zvani "krema". Koje li pogibelji, provesti dan ili dva sa onima koji su do jučer bili šmrkavci sa ulice, a danas potaknuti maminim vezama i tatinim novcem glume visine i veličine. Toliko jadnog šarma, umjetnih lica, cica i guzica na jednom mjestu nisam vidjela odavna, i pitam se kako pored njih ostati ono što sam bila i dobila rođenjem. Sreća pa imam nekoliko divnih ljudi, onih običnih, s kojima popijem kavu i popričam o cipelama, djeci, vremenu, knjizi, pjesmi i molitvi. Imam frendicu, običnu šljakericu koja dan provede u napornom radu, ali na moje "alo stara jel kava gotova" nikad nije rekla - ne mogu. Imam frenda koji svoj život ostavi po strani i živi za slučaj drugih, izgara i daje sebe, pa ni on nikada nije rekao ne mogu. Ljudi "krema" žive od mene, a vjerovatno ne znaju da postojim. Hvala Bogu, zdrava sam lica i bez kreme tako krasno živim. Šljakeri moji idemo na kavu, cijeli tjedan ja Vas častim.  

mi smo puno bogatiji od njih :)

Čuvaj ih..:)

A kaj je s nama "crncima"?

To si stvarno lijepo napisala,posto je iskreno,molio bih te da ostavis novcanik u torbi,ja preuzimam sve troskove.

jupiii :) meni jednu nessicu, irish, please :)

a ipak ti drago biti s njima a?

Hebote vlatka, pukim slucajem "susjedstva" upoznah te tvoje kremase, ajme majko imas moje saucesce, treba to i trpit svaki dan :)))) meni one 3 minute bile i prvise :)))

krema je dobra za zuljeve...za tipkanje i pipkanje:))

a jel ima i "krem-šnita" osim kave?