nesvakidasnji zapisi

 
ona nikad nije imala priliku
u toj sudbonosnoj mjesecevoj noci
zrtvovala se bez ikakve borbe
predala se
bila je zrtva svojoj okolnosti
sada kad sam svjestan
i kad san upleten u tu tragediju
ogromna tuga raste u meni
izjeda me ubija me unistava me
sve je nepravedno licemjerno
poceo sam uciti sve o mome zivotu
preko njenih sjajnih ociju
samo preko crnih vrata
gdje zelena trava raste i
crveni vjetar puse
vidio sam posvetu na njenom kamenu
tada sam osjetio gusenje
stezanje u vratu
u divno sjecanje tako nevine
oci sirom otvorene i
osjetio sam prazninu da sam zaplakao
kao da je dio mene umro
da, sve sto sam naucio o sebi
naucio sam preko njenih sjajnih ociju
koju sam svaki dan gledao na
istrosenu prasnjavu sliku
od osamdeset devete
cudjenje u mojoj glavi bilo je
sve cesce i cesce zamuceno
nije dala nikakvu nadu i priliku
ocaj je ukrao njezni glas
previse sam dao zivotu
moj posljednji jad i tuga
blizila se kraju
rekao sam zbogom
napokon osjetih olaksanje
koje je stiglo iz proslosti
i tada sam otkrio tko sam ja
vrata se sirom otvorise
okrenem se s vjetrom
gledajuci kroz njene oci