Jedan kratak život
"Stisni, udri! Možeš ti to i jače! Zašto me štediš? Ionako sam već oćelavila od tebe. Od tog tvog neumornog kažiprsta desne ruke. Ali nisi ti kriv. Ti si izmanipuliran. Kao i svi, uostalom."
Jecala je tako moja tipka F5, kojoj je jedino mjesto u odnosu na druge tipke otkrivalo ime.
Ovo je njezina priča.
Dok sam bila još sasvim mlada tipka, nisam imala pojma o svijetu u kojem živim. Pitala sam se koja li me to zla sila postavila ovdje. Što znači ovo slovo i ovaj broj kojeg nosim na glavi? Koja je svrha uopće. Zašto postojim? Katkad sam, u trenucima dokolice, znala čavrljati s tipkom F6. Uobičajene teme: porijeklo svemira, ontološke strukture sfera spoznaje, metafizika...
Iako se svima naša svrha činila sasvim jasnom. Iako sam, kao uostalom i moje kolegice, imala pošten i siguran posao, ponekad čak i uživala u njemu - nisam se mogla oteti dojmu da tu postoji još nešto više. Stoga sam krenula u istraživanje.
Nikad se nisam bojala reći što mislim i što mi je na pameti, ali spoznaje do kojih sam došla gotovo da su me ušutkale. No to se ipak nije dogodilo. Nisam mogla te informacije držati za sebe. Jednostavno nisam.
Znala sam da će me ismijati, no tomu se nisam nadala od osobe s kojom sam stvorila neuobičajeno dobro prijateljstvo, s kojom sam dijelila sve - moje najbolje prijateljice - tipke F6.
Ostala sam sama. Neshvaćena.
I onda se dogodilo. Ove donje tipke-slova, s kvocijentom inteligencije temperature vode kad je najgušća, veselo su nastavljale kliketati, kao i do sad. Na njih se nikad nisam naročito obazirala. Ali sada su tipke F6, pa i F7, shvatile da nisam luda. Shvatile su da je urota stvarna.
Objasnila sam im kako trebamo nešto učiniti. Otvoriti oči. Borile smo se, zaglavljivale u ležištu. Ali što god činili, rezultat je ostajao isti, ponekad s dodatnim udarcima po glavama. No tada sam ostvarila barem mali djelić svoje misije, a to je otkrivanje prave istine i stjecanje poštovanja nekih meni dragih tipaka.
Prolazili su tako dani i godine. Sada sam već stara, izlizana, ofucana tipka. Ni ime mi se više ne raspoznaje. Ali nikad nisam odustala. Tijekom godina, doznala sam način kako slati drugačije impulse u Veliki stroj. Impulse koje inače daju neke druge tipke. Impulse koji će naučiti tog lijenog programera da BREAKPOINT FAKIN' DEBUGGER IPAK NIJE NAJBOLJA STVAR KOJA POSTOJI NA SVIJETU!!
12.03.2007. u 0:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Pitaju Amera, što je najbolja stvar na svijetu?
Amer: "Havaji, klopa, žene..."
Pitaju Rusa što je najbolja stvar na svijetu?
Rus: "Kamion votke.."
Pitaju Bosanca što je najbolja stvar na svijetu?
Bosanac: "Kad sam ono bio u vojsci na Triglavu, zima 82/83, vani 20 ispod nule, pola četiri ujutro, ja kraj peći ležim i grijem se, kad ulazi desetar i kaže: "Suljo, odmah na stražu!!
Bosanac: "A ja nisam Suljo..."
Autor: Anna_Nicole_Smith | 12.03.2007. u 0:28 | opcije
Moja F5 je danas nastradala :-)).
Autor: ZlicaOdOpaka | 12.03.2007. u 0:30 | opcije
frik:DD
Autor: kolajah | 12.03.2007. u 9:45 | opcije
hm...:)
Autor: almostGinger | 12.03.2007. u 11:11 | opcije
dobar, dobar :)
Autor: CrystalClear | 12.03.2007. u 12:01 | opcije
LOL! Zbog ove priče personalizirat ću tipkovnicu. Ma klanjam se! :-)
Autor: KillingJoke | 12.03.2007. u 18:13 | opcije
Erhm, ne stavljaj breakpoint na deklaraciju metode, nego ispod, na deklaraciju neke varijable. Ne stavljaj breakpoint na deklaraciju petlje, nego na ćoškastu zagradu ispod. Samo neke od 10 i 1/2 zapovijedi debagiranja.
Autor: Will_E_Coyote | 12.03.2007. u 18:56 | opcije
brzoprstić. sretanmirođendan.
Autor: didzej | 18.03.2007. u 12:57 | opcije