zivot u nadi
ona je bespomocno lezala
na starom mokrom madracu
zamrljanih ociju iz koje kapa ocaj
oziljci na rukama jedva su bili ociti
stara istrosena majica imala je
dojam da je nije godinama skidala
on je stajao uspravno i samo
gledao u drugom smjeru od nje
voda pod njihovim nogama bila
je jedina svijetla stvar u njihovom
mizernom zivotu ali ipak oni oni
oni su bili sretni
bili su sretni sto su zajedno
sto se vole i sto ih nitko nece
razdvojiti znali su da je ta ljubav vjecna
nije ih bilo briga sto zive u
jadnom i bijednom zivotu
bez icega svojega bez kruha
bez krova nad glavom
znali su da su jedino oni bitni
a to sto zive ispod ulice ispod
grada ispod ljudi to ih nije bilo briga
dosla je noc legli su na stari istroseni
madrac i pripili se jedno uz drugo
medjusobno se grijali da prezive
jos jednu hladnu noc bez svjetla
i topline jos jedan dan bez sunca
i ljudi nadajuci se necem boljem
nadajuci se
11.03.2007. u 14:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
E! To je ono što ja podrazumijevam pod pojmom ljubavi...jednostavno i neopterećeno...
Autor: Arwen- | 11.03.2007. u 15:17 | opcije
ah dragi s tobom bih bila sretna bilo gdje bilo kako i bilo kada...poljubac...
Autor: NarcissaPhilip | 11.03.2007. u 15:53 | opcije
i cak i "ispod"? i ja bi s tobon bio sretan svugdje!!!!
Autor: LuisRojo | 11.03.2007. u 15:54 | opcije