The restaurant at the end of the multiverse

"Budala je onaj koji živi vjerujući; budala je onaj koji vjeruje protivno svom iskustvu. Prevariš ga, vjeruje ti; prevariš ga opet, i dalje ti vjeruje; ponovo ga prevariš, vjeruje još uvijek. Reći ćeš da je budala, ne uči. Njegovo je povjerenje beskonačno, njegova vjera toliko čista da ju nitko ne može oskvrnuti." ... reče jednom jedan zen-majstor.
Istinito. Gore spomenuta budala (u daljnjem tekstu ja) vjeruje i dalje, unatoč socijalnoj prigodnosti koja čini ličnost. Volim za sebe misliti da sam pojedinac, individua, jedan, sam, da postojim bez obzira na sve što se smatra društveno prilagođenim i normalnim... A to isto društvo satire jedinke ukazujući im na to da su više vrijedni samo u stadu identičnih; od zvijeri čini kućne ljubimce, od zvijezda sazviježđa. Borim se - bar pokušavam - no u konačnici uvijek se pronađe netko ili nešto i baci me korak, dva, pet, ... unatrag. Ponekad pomislim da sam na istome mjestu kao i pred godinu dana, baš kao što sam pomislio i danas.
Iz nekog razloga, današnji sam dan još od (preranog) buđenja doživio kao drugačiji od drugih. Nešto je u meni tinjalo, čakre lagano vibrirale; jedan od onih pasivnih, indirektnih osjećaja kojima ne možeš točno odrediti polazište i odredište. I tek sam maloprije shvatio: prije točno godinu dana rekla je da me voli. Dakle, nisam tamo gdje sam bio 365 dana ranije.
Oboje smo bili munjare i ludare kojima klasični životni rituali nisu predstavljali ništa naročito, ništa vrijedno spomena, a susreli se potpuno slučajno na mjestu koje ni sa kim od nas nije imalo veze. Kliknuli smo praktički odmah, nakon prvog napisanog mejla, nastavili u smjeru koji je bio paralelan, proporcionalan i sukladan nama samima i razvili se do točke u kojoj su moje "ja" i njeno "ja" postali "JA", a ne "mi" ili "MI". Dakako, "ja"-ovi su i dalje postojali, svakome svoj...
Nažalost, socijalna je uvjetovanost uzela svoj danak; "mi" oko nje su je slomili, nije bila spremna. "Sudar titana". S jedne strane pritisak, s druge sloboda... Polako je bježala, pukla napola i na kraju pronašla ono što nije željela, ali je trebala: nekoga s kime neće moći samo postojati i biti, već "biti". Ne zamjeram joj što je tako odlučila, ali meni, budali, nije trebala lagati - oduvijek smo bili potpuno iskreni, davali jedno drugome potpunu slobodu misli i kretanja. A ona je odabrala lanac, usput me optuživši da sam veći diktator, imperator i oligarh od njenoga novog gospodara. Naslućivao sam, ali sam vjerovao njenim obećanjima. Grubo zvuči (premda je u praksi učinjeno na daleko gori način nego što je ovdje celofanizirano i mašnizirano), no bio sam izdan od strane svoje srodne duše i najbolje prijateljice.
Danas, naravno, više nema gotovo ničega. Ona više nije ona, ja sam još više ja, naša kombinacija brojeva više nikada neće postojati na listiću neke od igara na sreću, ali još uvijek vjerujem. Ne njoj, nego u nju... Vjerujem da će ponovo postati ono što je i bila i da ju porazne činjenice koje će shvatiti čim otvori oči neće dotući jer joj je budućnost, realno gledano, nepostojeća. Vjerujem njenom odabiru jer nisam nikada imao potrebu birati umjesto nje. Vjerujem u čistoću njene duše i ponovni susret jednoga dana, negdje i nekako.
A opet ne vjerujem ništa i mrzim ju iz dna duše.
Dobar dan, ovce, ja sam lav i čini mi se da ću se neko vrijeme družiti s vama.

"Budale prati sreća" - Dostojevski.

aj falabogu da nisam jedini. jebote, al mi je lakše...:o(

Ako ti netko kaže da si diktator, onda to za njega jesi. Kako god to teško prihvatiti, i kakogod vjerovali u svoje poštene namjere, nediktatorske. Diktatura ima raznih...Nema smisla nekome nuditi kolač kad je njemu dovoljan kruh...i čudi me da pokušavaš uzvodno, kad znaš da ne ide.

@BrunhildaXL: Mislim da nisi ništa (ili gotovo ništa) shvatila jer su ti obje točke komentara potpuno promašene, ali nije bitno :)

Naravno da nije bitno...pročitaj još jednom , možda nešto ipak nađeš. Stvari s druge strane izgledaju uvijek potpuno drugačije...Nema veze.

@B: Ma u redu, shvaćam donekle na što si mislila, ali poanta cijele ove priče bila je ta da nikada nije bilo diktature i bilo kakvih određivanja i prisiljavanja, a kad se sve to pojavilo u obliku nekog drugog, okrenuto je protiv mene u svrhu vlastitog opravdanja na izrazito licemjeran način. Priča je itekako uljepšana, to je valjda svima jasno.