Sudbina ili slučajnost?

vozili smo se autom i pričali kad je zazvonio njegov mob..."ooo teta Marina...bla,bla,bla...ne, nisam...ne mogu, u ...sam sad, s dragom...."
trznula sam glavom na desno i skoro udarila u staklo! dok se opraštao razmišljala sam jel mu nisam rekla: "ostat ću slobodna, neću se vezati, važno je samo dobro se zezati...?...jesam, sigurna sam da jesam, ali ako mu treba, ponovit ću!
okrenula sam se prema njemu i ugledala vragolasti pogled i osmjeh...ništa nisam rekla, palo mi je na pamet da je to rekao samo da je se riješi....osmjehnula sam se i nastavili smo o Clarkeu i piramidama.
i poruka prije spavanja...i još par danas...i šta sad?
reći mu ponovo da može imati moje tijelo ali dušu ne? ili prekinuti prije nego li počne razvlačiti moje osjećaje kao zvakaču gumu zbog: mislim da te volim draga a dokazati mi još jednom kako može samo kratko misliti?                                                                                   

a vi ti nje! Što je sebična! Ne da dušu..eeeee...cccccc...nisi baš dobra curica, znaš!

znaš onu: dobar i budala su braća?

i ne daj mu je sve dok ne vidiš da ju je zavrijedio :).

I što sad? Ništa, uživaj dok je s tobom, dok te voli i dok mu daješ tijelo bez duše. Kad ćeš mu dati i dušu, tada će uživanje postati sasvim drugačije.

a ovo iz zadnjeg odlomka ne možeš znati dok ne probaš.

ma probala i odlučila da neću više!

ajde ajde..to je samo faza...vidit ćeš ti kad uljeti mr. Special, neš znat kako se zoveš:)))