nada
Nocas sam trazila tek rijeci da opisem sebe
A otkrila sam neke skrivene rime, pune tuge, usamljene...
Govorile su o tebi.
O sjajnom osmjehu, i očima koje su mi svojom iskrenošću probole dušu
O sjeni
Koja se u dubini tvoga srca sakrivala i mučila
Pitala sam svoje srce koga ja to tražim,
Tebe, sebe ili tek nekog... onako...
Pitala sam prazninu iza čega se skriva
Okrenula sam svoj mali svijet naopako...
Radi sjena.
Hoču li ikada ustati opet glasno i sa osmjehom na licu, izreći, sretna sam?
Hocu li u ruci držati čiju drugu ruku a ne onu koja me beskrano voljela?
Hoče li neki lijek biti dovoljan da utjesi srce ako se jednoga dana pokaje
Sto te pustilo?
Hocu li ja biti ovdje kada me budes trazio?
Nocas sam trazila tek rijeci da opisem sebe
A otkrila sam neke skrivene rime, pune tuge, usamljene...
Govorile su o nama...
O tuzi u nasim srcima jer nikada nismo smogli snage da nadjemo srecu
O očima iz kojih su padale suze jersu se ruke bojale?
O ocima koje su plakale jer su srca bila preponosna?
Gledam te nocas... gledam nas... ili tek blijedu sliku onoga sto smo bili nekoc...
Ti i ja, tek slika u pijesku napadnuta silinom valova vremena...
Ti i ja, tek suza koja se osušila, tek jedna nada....
Nada... da nade još ima.
07.02.2004. u 0:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara