simfonija udaraca po tipkama tastature i raspad strukture balona od sapunice

Udarac srca
U mraku
Odzvanja tisinom, u potrazi za tonom...
Rasiriti ruke...
Prepusiti se netaknutoj ljepoti... radosti...
Udarac srca
Trazi melodiju, uzvisenu,
Trazi ton, sjetan i sam a blazen.
Stopala u tami, tek šušte kako srce kuca.
Glazba, kao cista radost pokrece tok
Beskrajnih misli koje se skupljaju u konačnu sreću...
Traje....
Tam tam dodira, njeznih i snažnig,
Energija iz svake iskre,
Radost sto se siri i tijelo koje je upija...
Pokret rukom, ritam koji uzbudjuje mastu,
I nocas neka nas ponese ka stvaranju snova...
Mi, izbjeglice tame,
Sto hodamo planetom bez pozdrava...
Ritam koji nam daje moc...
I nasi pokreti koji tjeraju od nas svaku tamu...
Pod jednim svjetlom, u tami, mi izvodimo tu cudnu igru pokreta...
A nasa snaga raste sa svakim novim tonom...
Gubimo se u bespucima srece...
Mi nove zrtve savrsenog mira... i eksplozije osjecaja u nama.
Udarac srca...
I pokret glavnom, kao da sve ovo moze tek...prestati.
Ali ne...
Nase duse vjecno su predane, tom osjecaju, toj strasti... tom jednom...
Udarcu srca.