Ljubav

Danas sam sjedio s društvom na kavi. Počeli samo razgovarati o sasvim normalnim temema kad smo se odjedonom počeli prisječati onih dobrih starih vremena kad nismo niočemu morali razmišljati. O onim vremenima kad su drugi razmišljali za nas i sve nam je polazilo za rukom. Tako smo se pokušali prisjetiti i jedne svima dobro poznate pjesmice koja nam je bila tada jako draga, ali nitko se nije mogao sjetiti kao ide.
 
Ali, srećom pa postoji internet pa se svašta može naći. A evo i tog pjesmuljka o kojem smo razmišljali:
 
KAKO ŽIVI ANTUNTUN
U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
 
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
 
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
 
Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
 
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
 
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
 
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antutun.
 
GRIGOR VITEZ

ovo nisam čuo več 100 godina.....zaboravio ja da i postoji....a kako ide ona...mmmmmmm....zeko i potočič......

e, sorry, ukrivo pritisnuo, pa izbrisao komentar, ali evo me.

ma i ta bi se mogla negdje naći.