Ma pusti nek traje, dok traje dobro je...

...eto i mog prvog bloga potaknutog razočarenjem. No naravno nije prvo, nek samo jedno u nizu, ali svejedno boli i to. Koliko god bili jaka i koliko god da se tješim da kad prespavam da će biti bolje, ne pali...sve je krenulo tako dobro, krenulo je sa dopisivanjem preko poruka, nizale su se jedna za drugom i uživala sam čitajući svaku doslovno su bile duševna hrana. No to nam nije bilo dosta pa smo krenuli i sa slanjem poruka prek moba, dok nije došao famozni susret koji je bio još bolji...ispijali kavu za kavom, zaboravili na vrijeme i išćekivali slijedeći susret i tako njih par za redom...zbilja sam, pa mogu reći živjela za njih, bez obzira na muža jer tih par ukradenih sati značilo mi je jako puno. Oboje smo rekli da se nećemo zamarati sa nepotrebnim, da ćemo uživati koliko god bude trajalo..i onda odjednom BUM, idealna slika svega toga se je razbila, sve nekako visi u zraku, ulovilo me totalno nespremnu na to..i sada umjesto da spavam, razmišljam o sljedećem koraku koji da napravim..zdrav razum kaže pusti to sve k vragu, nije vrijedno niti bola niti živaca, a sa druge strane ne mogu pustiti,....   

Pa, eto, reklo bi se da si na pravom mjestu. He he.

ajd barem nešto..da nisam fulala mjesto:)

opet................music_lover

i te kakav..