Sanjarica

Ne znamo kako izraziti svoje osjećaje, pa onda zamolimo frendicu da umjesto nas kaže ono što bi smo u nekom smjelijem trenutku trebale učiniti same. Sviđa mi se onaj frajer, ali ako mu to kažem noge će mi otkazat, srušit ću se pred njim. Njoj je to lakše. Danas mi je legica prenijela poruku, koju ja trebam prenijeti njemu. Prenesem ja  poruku koja je rezultirala kavom sa tipom koji se sviđa njoj. Ne, ne nisam ju tražila, on ju je ponudio pa sam pomislila da je to možda dobra prilika da mu prenesem signale. No, iako sam mu rekla sve o njoj, on me ili nije slušao ili zapravo nije htio čuti. Kao kruna svega, ponudio mi je očajnim stilom upucavanja, da "budem s njim i uživam". Sreća pa mi je želudac u dobrom stanju, i nisam rigala pred njim. Sad ostaje teži dio posla, objasniti njoj da je tip totalna koma, i da joj je bolje signale uputiti na nekakav drugi repetitor. Svejedno, ne mogu a da si ne postavim pitanje, gdje nam je hrabrost da same učinimo ono šta nas je volja?    

Ovo je ipak malo čudno. Kao da ti je kolegica u ranim teen godinama, a ako si ti te godine prerasla, mogla bi joj znat objasnit da neke stvari u svom životu ipak mora obavit sama ... pozdrav tebi ... nađemo se na nekom od repetitora, a može i simpleksa :))))