Prljave strasti i povarena mašta

Sve moje tajne znaš
jer si ih sam stvorio
stare više ne postoje
jer su postale nevažne!

Tvoja riječ
od dame
me u drolju pretvara

Tvoja kontrola moga tijela
um mi oslobađa,
a kontrola uma
brige uklanja.

Tvoja sam!

Radoholičarske mudrolije
Dok sav normalan svijet već je davno završio sa poslom, moja malenkost se igra dobrog samaritanca i po ko zna koji put ostajem na neplaćenima prekovremenima. Bez ikakve prisile, dobrovoljno se javljam i ne vjerujem svojim ušima kako moja vlastita usta me izdaju i lupetaju takve gluposti, k'o da je otkazala korespodencija između mozga i toga laprdala, koje otkida fraze tipa:..."ma ne, nije problem, pa budem ja ostao"...ili neke još slađe..." ma mogu ja to riješit, ostat ću malo duže i završiti to"... a pojma nemam kako "to" uopće izgleda, a kamoli kako ga završiti...i u takvim trenutcima najviše "fasuje" (ili za one koji nekuže - najebe), a tko drugi doli katolički kalendar, kojemu od nove godine, pa do idućeg silvestrova skidam svetce po redu i ako je istinita ona da se nekome štuca kad ga spominjete, onda u raju svi poskakuju kao na kakvom rave partyju.
A kažu sutra je novi dan, eh onda je i nova prilika da najebem..jer ponekad se osjećam poput plavuše pred korom banane kad opali onu slavnu:..."a joj, opet ću pasti"...e pa bogami nebudem, sutra lijepo ću ustati, doći na posao i kad odzvoni 16.00, a onaj lik povuče onu tičurinu za rep da ona zajauče, poput Kremenka sjurit ću se među prvima vanka...

...a tada mila slobodice evo mene tebi...turneja od birca do birca, pa kao vrhunac svega možda i stignem doma, jer ponekad sam kao mladi veprić kojega puste iz kaveza ...ajmo sad tamo...a šta ima ondje...a joj ma ja bi i tamo... i tako dok mi noge ne otkažu poslušnost, što zbog oveće količine alkohola unešene u kratkom vremenu, što zbog omanje količine vremena provedena u REM fazi sna...

...ali nije da se bunim, živim kao car...samo mi dan treba imati 36 sati da bi sve stigao...