Moja mala ucjena

Kriv je za to što  sam na ovim stranicama. Uveo me u ovaj svijet, i za sve gluposti kojima Vas dodirnem zahvalite njemu. I tako smo ja i on ( u malo proširenom društvu) nakon nekoliko godina, proveli poslijepodne skupa. Nekad smo bili par, dječak i curica, a danas svatko u svojoj strani bajke, živi životom za  koji je karte miješala sudbina. Sjećali smo se jučer, tih dana, obećanja, događaja i ljudi koje smo zapamtili. Zanimljivo, kako se slike osvježe i polako izađu na površinu, a opet postanu tako realne i stvarne kao da su netom proživljene. Znam kako smo počeli, kako smo trajali, ali nikada nisam razumila zašto smo prestali. I jučer, kada sam ga pitala rekao je da bi na njegovu mjestu tako postupil svak  imalo normalan. Zanima me da li je to istina, da li bi svi postupili kao on. Ispričat ću priču kako sam je ja doživila. Bio je odan svom poslu, možda i previše, ozbiljan i natmuren, smiren i racionalan. Probio se iz ničega u nešto ali nije odskočio iz svijeta, ostao je čvrsto na zemlji i dalje skroman i natmuren, a opet  nemirnih očiju uvijek spremnih na zeku. U njegovoj firmi pojavila se prekrasna djevojka, koja je zbog svoje gluposti učinila da ju se odreknu i roditelji i brat, i kolege i prijatelji. Svi osim naravno njega. Nalazio je opravdanje za nju iako moram priznat spoznaja što je učinila meni je govorila da ju treba objesiti a ne žaliti. No, on to nije doživio tako. Pomagao joj je preseliti u drugi stan, odvodio je na kavu, pratio u zajednički restoran, začepio gubicu svima koji su htjeli reći nešto protiv nje. Mene nije zapustio. Dapače, bio je iznimno pažljiv svo to vrijeme, ali zbog mog neslaganja i gađenja prema njoj nije me nikada uključio u svoj odnos s njom. I tada je proradio onaj mali žalac u meni. Grizao je i pikao, ali tinjao sve do večeri kada je nazvao i rekao da će ju odvesti njenim roditeljima i pokušati ju s njima pomiriti. Kada sam mu rekla da mi nije drago, rekao je da nije ni njemu ali da osjeća potrebu pomoći joj jer nema nikoga. Zašto baš tebe ima pitala sam ga, a on je rekao da ne robuje predrasudama, i da njegov život nije podređen samo njemu. Oko njega žive ljudi i ako im treba i može pomoć nema razloga to ne učiniti. Lijepo, ali što sam ju ja više napadala to ju je on više branio i ja sam pukla i rekla : ILI ONA ILI JA. On je rekao BILA SI TI, otišao je i drugi dan mi poručio da su ucjene nešto što ne može podnijeti. Bila sam sigurna da ima s njom nešto i onda sam odlučila dokazati sebi da nisam slijepa i glupa. Konačno, pa nisam plava, kosa mi je od rođenja crna da crnja ne može biti. (Ako ovo čitaš i ti, slobodno se smij mojoj gluposti). Pratila sam ga, ugurala se u NJEN kvart, u društvo onih s kojima je ponovno počela biti u kontaktu i razočarala se u svoju pamet. Doznala sam da je ONA htjela, a on odbio i nježno joj objasnio da ne smije miješati prijateljstvo i ljubav, smijeh i suze. Ova spoznaja me još više rastužila. Bila sam ubijeđena da je njegov alibi za prekid bila moja mala ucjena. Ispostavilo se da je to zaista bilo samo to. I jučer mi tvrdi da je bio u pravu i da bi i danas napravio isto. Pitam Vas koliko bi vas postupilo tako i da li je tadašnja djevojčica zaslužila još jednu šansu? Nije li kraj bio za nju prerigorozan ili je  dobila (izgubila) što je i zaslužila?

26.01.2004. u 21:24   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

isusa ti, tko bude ovo čital, evo, ja ču. Možda zato još nemaš komentare.
hihi :-))

Autor: biljarista   |   26.01.2004. u 22:20   |   opcije


Tužno...

Tvoja priča podsjetila me na moju, gotov da je slično bilo, i stvarno istina je što ponekad kažu da ljubav guši...

Ali, i prava ljubav uvijek pronalazi put, na ovaj ili onaj način, prije ili kasnije.

SRETNO

Autor: siracuse   |   26.01.2004. u 22:47   |   opcije


Svi smo mi osobni na svoj specificni nacin... on te je volio samo njemu znanim osjecanjem, ali je htio sacuvati svoj integritet bez obzira na cijenu... mozda je njega boljelo vise nego tebe, mozda ga i danas boli, ali cudna je to osobina zvana ponos i zov slobode, kada si zarobljen ljubavlju, a najslobodniji na svijetu...

Autor: nostalgija   |   27.01.2004. u 4:19   |   opcije


Mojih 5 centi... Ja sam slicno postupi(a)o, ali povod nije nikad bila druga zena... Jednostavno, cim pocnu ucjene i ultimatumi za mene vise nikakva veza nema smisla. Dobila si sto si i zasluzila.

Autor: TheKid   |   29.01.2004. u 9:40   |   opcije


Dodaj komentar