nesvakidasnji zapisi

"kao muzika
fina lagana
ljubav prati moj trag
sav u bojama
svijet pod nogama
imam jer si mi draga
oko nas
na sav glas
jutro smije se
kao dah
kao zrak
sada sada trebam te
daj da budem ti sve
povedi me"
 
 
muzika me vratila u proslost
u dane smijeha, u dane nase
kada smo bili cijeli u glazbi duse
glazba nam je bila zivot
bila nam je sve sto smo bili mi
budili smo se uz glazbu
spavali smo uz glazbu
disali smo skupa s njom
nasa hrana, nas zrak
sjetio sam se naseg plesa
svi su bili ponosni na nas
svijet je bio nas
nas jedan jedini paso doble
tijela su nam bilo jedno
obozavao sam tvoje bokove
kako se pokrecu s svakom
melodijom koja je bila tako vatrena
tvoje tijelo je gorjelo iznutra
moji pogledi su stalno pratili
tvoje zelene kristalne oci
tvoja plesna haljina crna svilena
obavijala je tvoje velike noge
sjecam se onog tvog posebnog
pokreta okreta kada bacas crni sal
na glatki pod koji je u tome trenu
bio samo nas i niciji vise
zao mi je sto su ti dani iza nas
zao mi je sto nismo vise jedno
sada smo dva potpuno razlicita bica
nepoznati ljudi na ulici, ne znamo se
potpuni stranci u zemlji bez glazbe
bez strasti bez paso doblea
sto je to paso doble? ne znamo
znamo li sto je to glazba?
znamo li tko smo ti i ja?
sto je svijet?
 
 

E kada bi znao-la ne bi pito-la vec bi podijelio-la znanje,na ono prije i na nesto puno puno manje

ljubomorna san na tu tvoju malu,velikih nogu...šta ja nisan bila ona ...

zaplašimo mili na mjesečini ak treba i paso doble!

veceras u ritmu paso doblea! you and me