nesvakidasnji zapisi

 
odgovore cuvas duboko u svojim mislima
kao nekakva tajna koja mora ostati
neotkrivena, iznenada zaboravila si
tako ljudski um radi, ne mozemo pobjeci
odjednom, nesto je tako neugodno
nesto je presramotno za nas
za zabavljati, mi odbacujemo to
brisemo iz svoga pamcenja
ali je ipak uvijek usadjeno u nama
ne mozemo oprati, ne mozemo obrisati
bol koja te zahvatila,strah koji te vezao
otpusta zivot u meni, uzajamno se otpusta
sram koji pokriva nase oci, kao kakva maska
koji osljepljuje istinu i pronalazi
put do nasih srca, do nas samih
ne boj se, kad mrak iscezne
zora ce razbiti tisinu...
vristanje u srcima, moja ljubav raste
to je jedino sto radim za tebe
prije nego sto se pocnem boriti s
istinom za moje konacno vrijeme
pretpostavljamo da se ponasamo stvarni
osjecam samocu i nismo zajedno,
to je stvarnost...
bol ne mozemo izbrisati ni pozeljeti
ni isplakati, ni ogrebati da nestane
ne, ne mozemo, ne
lezim pored tebe, slusam tvoje disanje
zivot koji tece unutar tebe
bljesti i divlja kao divlja macka
vatra unutar mene, miruje i govori mi
o ljubavi bez zvuka, bez punine
reci mi hocemo li ovo prezivjeti skupa
i hocu li umrijeti za tebe, znas da bih
ne odbacuj me, budi uz mene
koliko znam, ne mogu sve sam nositi
nisi sama...ne... nikad, nikad
ne mozemo se nadati, vristati, boriti sami
sve je tu utisnuto, nista se nece zaboraviti
zato jer bih umro za tebe
i umro bih ako ti umres