me, my self & I

...kako se snaci u konfuziji...kad ti sve bjezi a moras se sabrati...moras jer zivot ide dalje...jer moji roditelji, kolege, prijatelji očekuju onu staru mene...koja ih pazi, koja radi točno i na vrijeme, koja je uvijek tu...
a ne ovu sada...koju ni ja ne znam...koja se kovitla u konfuziji...u kovitlacu misli...leti baca se...gubi se u emocijama koje ne može pobrisati pritiskom na dugme, u boli...koja razdire...u mislima...razočarenju...u njega... u sebe...u samoći koju očajnički trebam a ne mogu podnijeti...u dragim ljudima koje volim ali tjeram od sebe...
znam da će boljeti još dugo...ali sada sada se prvenstveno moram sabrati i ići dalje...trpim ja a i svi oko mene...košmar...mora stati...mora...
 

hvala vam :)) oboma
zlatni ste...
pusa

Draga naša Ludice! Please radi svih nas koji te volimo nemoj biti tužna. Ne isplati se zbog tamo nekog neiskrenog idijota stalno sebe preispitivati. To ne vodi ničemu. Ti znaš da si dala od sebe sve što si mogla i da si bila potpuno iskrena. Znači, sve ide njemu na dušu i neka ga bude sram što tako postupa sa divnim dragim stvorenjima kao što si ti. Još jednom kažem ti, za takvima se ne isplati preispitivati i biti u komi, idi samo ravno dalje. Sigurno ima tamo negdje jedan koji baš na tebe čeka i koji će znati cjeniti i tvoje vrline i tvoje mane i sa kojim ćeš biti sretna. Pokušaj skupiti novu snagu za tako nešto i počni razmišljati o tako nečemu. Lošu prošlost moraš ostaviti za sobom ti naše drago malo posebno stvorenje. Puuuuuuusssssssaaaaaaaaaaaaaaaa!!!