MRVICE

Ko zna ( ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje! )
Možda je pao trak istine u me ,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti ---- velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
 
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi ---
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem ,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
 
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Dobriša Cesarić

Vjerujem da ce prije marsijanci doci,njima je blize

Gle, možda se netko i pojavi, ovo je ,naime, samo pola pjesme, nastavak slijedi!