MRVICE

Sretoh te jutros, psiću mali,
Poslije noći pijane i ružne,
Jedan smo drugom šapice dali,
Oči nam bijahu jednako tužne.
S istim pitanjem gledasmo se dugo:
Zašto nam lažu , kada nas ljube,
Da l' to sudbina je , il' nešto drugo,
Da nas ostavljaju i tek tako gube?
Sretoh te jutros, psiću mali
I umjesto mira osjetih sreću
Pred prozorom koji duši fali,
Ti šutjet ćeš,ja lajat-neću!
                                     D. Gruborović