I DALJE ZATVORENIH OČIJU...

Sve smo rekli,
a zapravo
toliko je toga ostalo nedorečeno
Ne žalim, ni zbog čega,
osim što sam tebe srela
Sve ostale mogu u prošlost smjestiti,
ali ti, svaki puta kada te sretnem
postaješ sadašnjost,
svaki puta ponovo
zaranjam u svoje misli,
u svijet koji nema granica,
san koji je onakav kakav ja želim da bude.
Svaki je tvoj pogled
jedna slika prošlosti,
svaki tvoj dodir
razlog je buđenja moje mašte,
osjećaj da si mi blizu
budi osmjeh na mome licu,
a rekli smo da je gotovo
ali tvoje mi oči odaju tajnu,
malu tajnu
koju kriješ od svijeta,
a ta je da ipak ne želiš ovako,
a povratka nema,
vrata smo zaključali,
a ključ smo bacili.
Koliko će nam trebati da to zaboravimo?
Uvijek imamo izbora,
a mi smo svoje izabrali.
Tebi su ostali samo ti neopisivi pogledi,
a meni samo ove jadne riječi i papir.
Pa pomirimo se napokon sa time!
Čemu žaliti?
Imali smo jedno drugo
ali strah je prevladao...
Umjesto sunca
oboje smo izabrali mjesec
u nadi da će nas i on nakon svega
moće grijati.
Ali očito smo pogriješili...
Ali imamo cijeli svijet koji nas gleda
kao i onda
pa naše želje i snove moramo sakriti.
Ipak, to je uvijek bila naša mala tajna,
samo naš svijet
pa tako treba i ostati...
...naša tajna
i nitko je nesmije otkriti
ne možemo to ni sada dopustiti.

Neznam, i ja sam u dvojbi...Nikad mi neće biti jasna logika ljubavi i mučenja. Zašto jedno bez drugog ne može?

ti si vrlo interesantna cura:)