ljutim se, ne ljutim se...
kad se s nekim posvađamo, ili se bar naljutimo na njih, a da oni to znaju, bila to frendica ili "gora" polovica, najgore je ono blesavo čekanje da se ona druga strana prva javi, ako je ona kriva, ili si ti zamisliš da je kriva ta druga strana... a onda prođu minuuuute (a čine se ko sati) i ti popizdiš i pošalješ poruku. po mogućnosti neku na koju čovjek nema kaj odgovoriti. ali ti svejedno očekuješ odgovor. jer ako ga ne dobiješ znači da mu/joj nije stalo... ili zoveš a druga strana se ne javlja. a ti joj želiš pružiti ruku pomirenja. i onda hodaš sumanuto po sobi, kao ne čekaš da se javi a svaku sekundu gledaš na mob, čak i isključiš zvuk, samo da ne čuješ zvonjavu u slučaju da se javi, a ti taj tren ne želiš razgovarati...
a onda se javi... i ti se ljutiš i ljutiš i ljutiš, a onda sve to splasne, isprazniš se i ponovo sve krene ispočetka... i oprosti, neću više... i žao mi je... iskupit ću ti se... i volim te, to znaš...
i tako dalje, sve ispočetka... do slijedećeg puta...
10.11.2006. u 21:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ja sam jednom poklonila "čovječe ne ljuti se"...baš je bilo simpatično pomirenje:)
Autor: ladybird117 | 10.11.2006. u 21:18 | opcije
hehe... bome da, to je simpatično :))
Autor: ribica0203 | 10.11.2006. u 21:20 | opcije