režem ruke kralju, zahvaljujem na daru
I sjedimo tako on i ja, on je već posijedio, svijetlimo i on i ja, pijemo malo neki više neki manje, gubimo se, komuniciramo, mislim da je i žena ovdje, moja prijateljica crnka ,žena dijete, baš kao i ja.
On je pobogu kriv zašto sam ovdje, spomenuo a ja upamtila pa savladala osnove joj joj.Ionako je hladno, ma skuham ja i kavu prijateljima pa ih malo pustim ovdje u svijet zmija i zmajeva.
Bdijemo noćima, ja jer tražim izlaz i spas, on tko zna zašto.Ali bar ne režem ruke više, bar imam s kim porazgovarati. I pijemo noćima i svijetlimo dok ne svane dan. Tada bacamo maske i krećemo u javu ili san, naznam kako da to nazovem.Zato su moje slike tako lijepe u zadnje vrijeme i maštovite. I društvo i rad sve u jednom. Da li je to java ili san...nemam pojma ali za sad mi se sviđa.Odmah sam ga skužila, pogled govori više od riječi.
Ovo je bez droge, bez alkohola, samo pjesma koja svira i intuicija, ta prokleta od koje će možda i biti koristi jedan dan.
Ibrica Jusić i Arsen Dedić, prate me da li je to ludilo ili samo igra.
Uskoro kreće doviđenja dobar dan.....u pm. jel to java ili čudan san.Pa cijelo vrijeme znam da si tu.....o da da, i ti i ona i ja. Cijenim vas, ljubim vas, i super još je mnogo vremena ispred nas i smijeha i suza i nadmudrivanja, ali najvažnije smijeha i pozitivnih misli i nadobudnih ideja....baš sam sretna što ste vas dvoje ovdje;))))))))))))
07.11.2006. u 14:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
najs! :)))) dobokoumno!
Autor: mojaSTIKLA | 07.11.2006. u 14:49 | opcije
igra bez granica:)
Autor: mrvica77 | 07.11.2006. u 18:41 | opcije