kada podsvijest ne djeluje

Da li vas je ikada udario automobil? Da li ste ikada osjetili tupi udarac lima? Zamišljali kako će vas odbaciti previše daleko i kako će policijski očevid trajati predugo. A vama se žuri. Žuri da napokon razotkrijete tu tajnu između svijeta živih i svijeta mrtvih. Jutros, dok je kiša klizila lagano po nogostupu, moja je noga po prvi puta zakoračila u prazno. I kao da to nisam bio ja, nego neka mršava spodoba u crnom kaputu od tvida. Istom onakvom kakav nose svi izgubljeni čudaci ovoga svijeta. Moja je savijest još živa. Iako sam je se pokušavao riješiti na razne načine. Nema utjehe u razgovorima koje vodim sam sa sobom. Tanka je granica između stvarnosti i ludila. Ponekad se nastojim skriti čak i od svoje sjene. To je igra u kojoj pobjeđije onaj koji se prije uspije prerušiti u nešto drugo. Moja je glava suviše ispunjena svim tim duhovima koji mi se smiju i pokušavaju me napraviti ludim. Ne osjećam udarce života. Ne strepim tko će me presresti iza ugla. Od mene se sklanjaju čak i odrpani gradski klošari. I možda se nadam da će me netko napasti i staviti mi nož pod vrat, i promuklim glasom mi reći da je sa mnom gotovo. Ali prokleta stvarnost me nastavlja mučiti. I ja i dalje živim.

03.11.2006. u 18:35   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

aj malo povečaj ta slova,slabo vidin

Autor: merica_st   |   03.11.2006. u 18:35   |   opcije


zivot je najlipsi dar koji si moga dobit...a krizeve svi nosimo...nosi svoj s ponosom...

Autor: Igneos_Eructid   |   03.11.2006. u 18:45   |   opcije


cuj stari,lako se je krknut...al nije fora. nije lose ako nemas straha. a ja,"ako ikad dospijem tamo gdje prestaje strah,bit cu spreman da zaboravim...neke poderane ulice,bljesak mokrih tracnica,prvi tramvaj preko tresnjevke,sjaj u njenim ocima..." jebes ga,nije lako zivjeti...ponekad...

Autor: OTVORENAzivaRANA   |   03.11.2006. u 20:09   |   opcije


ipak ti je podsvjest bila aktivna...osjetih udar lima i taj trenutak, kao bljesak, u kojem se pojavi granica između stvarnosti i nestvarnosti; znam samo da sam nakon toga bila u cijelosti svjesna stvarnosti i činjenice da još imam životne energije nastaviti dalje...možda šepajući, možda ruku pod ruku sa svojom sjenom, ali ipak dalje...do zadnjeg trenutka, koji će jednom doći, ali ne još, ne još!

Autor: blackmoon   |   03.11.2006. u 22:27   |   opcije


Živiš.Ali tko zna koliko dugo.Cijeni svaku sekundu..

Autor: NarcissaPhilip   |   03.12.2006. u 22:22   |   opcije


Dodaj komentar